Pravu Srbiju danas možete naći u beogradskim kafanama koje su nešto između engleskih pabova i čeških pivnica i gdje narodnu muziku uz piće slušaju i mladi koji je ne vole, piše u reportaži o Beogradu izveštač Bi-Bi-Sija (BBC Travel), koji je poslije četvorodnevnih noćnih izlazaka shvatio zašto su svi “narodnjaci” o piću i(li) ženama. 

Nekada centri umjetničkih i političkih debata, u kojima su se uglavnom okupljali stariji muškarci u ”drvenoj” atmosferi i zadimljenom prostoru u kojem ”slobodno teku” pivo i rakija, današnje kafane doživljaju preporod, privlačeći mlađe Beograđane kojima je dosadila klupska mejnstrim scena, piše britanski novinar. 

On dodaje da mnogi Srbi počinju da umjesto uz ”hajneken” i tekilu, vrijeme provode uz domaće ”jelen” pivo i rakiju – voćnu ili medovaču – i da igraju uz živu muziku.” 

- Mogao sam čuti zvuk gitare i buku mase čak prije nego što smo otvorili vrata. Unutra, bilo je teško naći i mjesto za stajanje. Salvete su lepršale kroz bar, žene igrale na stolovima, a muškarci se vešali jedni drugima oko vrata – neki su tako iskazivali naklonost, drugi održavali ravnotežu. Ljudi su prestajali da pevaju samo da bi nazdravili – kucnuli se čašama i povikali: ”Živjeli!” – navodi izvještač Bi-Bi-Sija. 

Četvrte noći svog istraživanja noćnog života u Beogradu odlučio je da će se jednog dana vratiti u glavni grad Srbije. 

- Donedavno, Beograd je bio poznatiji po svojoj ulozi u ratovima devedesetih i krvavom raspadu Jugoslavije, kojim su na kraju nastale Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija i sporna teritorija Kosovo. Srbiju često vide kao negativca, optuženu za etničko čišćenje i druge ratne zločine, ali meni je mnogo puta rečeno da su Sjedinjene Države – moja domovina – odgovorne za to što kao skeleti stoje zgrade, ožiljci NATO bombardovanja – piše on. 

Danas, primećuje, internet je preplavljen člancima koji hvale Beograd kao najnoviji grad za provod, ali istina je da je Beograd to uvijek znao: tehno žurke devedesetih i priče koje lokalci i danas pričaju – o igri i pjesmi na mostovima, kad su vjerovali da će prisustvo civila zaštititi građevine od NATO bombi. 

Sad, više od deset godina poslije rata, u grad mnogi dolaze jer traže zabavu. 

- Ljudi dolaze u Beograd zbog noćnog života – da se provedu, ”pokupe” ženske i jeftino se napiju. A ne da upoznaju Srbiju – primećuje za BBC Beograđanka Milica Isaković. 

Kafane su, dodaje, postale toliko popularne da je za mjesto u nekim od njih – naročito u “austrougarskom kraju”, Zemunu – potrebno rezervisati i sedam dana unapred. 

Pjevač je, piše on, uz klarinet, violinu i harmoniku ređao narodne pjesme, dok je cio bar pjevao. 

- Nisam znao riječi, ali nema veze, skoro svaka srpska narodna pjesma, rečeno mi je, uvijek je o iste dvije stvari – piću i ženama – navodi izvještač. 

Muzika je, kako kaže, “bila dobra ili bar podnošljiva”. 

Novinar navodi da je u Beogradu slušao i pravi turbofolk – “tradicionalnu folk muziku pomiješanu sa agresivnim tehno ritmovima, koju su producirali i koja je bila popularna među srpskim kriminalcima devedesetih i u prvoj deceniji 21. vijeka“. 

Desetak lokalaca rekli su mi da mrze turbofolk, ali su svejedno sa nesmanjenom radošću i entuzijazmom dočekali početak svake pjesme, objašnjava on u svom tekstu. 

- Ove pjesme su užasne kad ih slušaš kod kuće. Ali kad si pijan u kafani – onda su sjajne. Tekstovi su užasni, ali kad ih pomiješaš sa alkoholom – “pali” – primjećuje Milica, a izvještač Bi-Bi-Sija zaključuje: 

“Još nisam siguran da li piju da bi slušali turbofolk ili slušaju turbofolk da bi pili, ali u svakom slučaju – provod je dobar.”

(Telegraf)