Upitana da prokomentariše činjenicu da je prva hvalila Đinđića, uprkos međusobnim razlikama u stavovima, ona je rekla da je poređenje Đinđića i Vučića još jedan apsurd današnje Srbije.

Jedni koji to čine, smatra ona, žele da priznaju Vučiću državničku mudrost, posvećenost izgradnji bolje Srbije, ali mu to priznaju posredno i stidljivo, poređenjem s Đinđićem.

Dok, s druge strane, dodala je, neki vjeruju da mu to upoređivanje neće biti od koristi, pa to upravo zato i čine.

Istakavši kako vjeruje da su ljudi spremni da razlikuju podršku stavu nekog političara po važnoj temi koja je „kamen sporicanja“, odnosno tamni vilajet, od kulta lučnosti, odnosno podrške političaru uopšte, Tabaković je objasnila da kad poredi dvojicu političara čini to misleći na Đinđićeve stavove iz 2003.

- Ja govorim o Đinđićevom stavu iz 2003. i upozorenju na opasnost zbog nerješavanja problema KiM, pozivu političkim prijateljima iz inostranstva da ga podrže ne samo u onom što je njima važno, već i njemu kao premijeru Srbije. Podsjećam na stavove koji su vjerovatno najveća greška po procjeni njegovih obožavalaca - navela je Tabaković.

Dodala je, međutim, da istovremeno proziva nastavljače Đinđićeve politike, "baštinike njegovog lika i djela", jer su izgubili i vrijeme u kojem je stvorena tada nagoviještena i izvjesna realnost, ali su izgubili i podršku Njemačke na putu ka EU.

- Čovjek koji je bio za saradnju s Njemcima i Amerikancima, bio premijer preko dvije godine u vrijeme podrške zemlji koja je slavljena zbog svrgavanja "posljednjeg tiranina - čime je opstao i ostao netaknut sistem koji je stvarao takve vladare, ubijen je poslije postavljanja suštinskih pitanja o rješavanju problema Kosova - navela jeTabaković i dodala da smatra da je to pravo pitanje koje otvara moć i nemoć Srbije i svijeta da riješe to pitanje.

Istakavši da optuživanjem prethodnika u nedogled u rješavanju tog pitanja Srbija nema budućnosti, Tabaković je rekla i da smatra da "jedan, sam, ne može mnogo", te da je potrebno da se steknu mnoge okolnosti da jedan političar postane državnik koji će svojoj državi i njenim građanima vratiti dostojanstvo.

U tom dijelu ona je pomenula i Putina, rekavši: "Putin je uspio, Đinđić je želio, pokušao. Smatram da je svaki čovjek jedinstven, ne poredim ljude gotovo nikad, jer su i okolnosti u kojima oni djeluju, po pravilu neuporedive".