Profesori sa Vaseda i Kjušu univerziteta željeli su da testiraju efekte antibiotika minociklina na mozak muškaraca. 

Oni su simulirali zamke, koristeći osam fotografija atraktivnih žena i zamolili 98 muškaraca da ocjene koliko se tim ženama može vjerovati. 

Muškarci su podjeljeni u dvije grupe. Jedna je dobijala minociklin tokom četiri dana, dok je druga dobijala placebo. 

Posmatrajući fotografije ženskih lica, muškarci je trebalo da procjene koliko bi od 1.300 jena (oko 10 eura) dali svakoj od žena. Ako bi odabrali da dijele novac, iznos je utrostručavan. 

Muškarcima je zatim rečeno da će žene sa slika dobiti izbor da između sebe podjele novac, ili da svaka od njih uzme sve što su im dali. 

Takođe, ispitanici su morali da ocjene koliko povjerenja uliva svaka od žena i koliko atraktivno izgleda. 

Naučnici su zapravo test osmislili tako da svaka od žena “izda” muške igrače, čega muški učesnici nisu bili svjesni. 

Rezultati su pokazali da se povjerenje ispitanika u žene na fotografijama povećavalo u slučaju atraktivnih dama, ali to nije bio slučaj kod onih muškaraca koji su dobili minociklin. 

Studija je takođe pokazala da su muškarci žene percipirali kao atraktivnije kada je u element novca unesen u studiju. 

“U filmovima, ženski špijun često osvaja povjerenje njene muške žrtve koristeći fizičku privlačnost. 

Muškarac obično sumnja da je ona špijun, ali zbog njene atraktivnosti, upušta se u avanturu, uprkos tome što ne bi trebalo da joj vjeruje. 

Za muškarce, predavanje vrijednih resursa atraktivnim ženama možda je deo evolucionog prilagođavanja, jer priželjkuju ljepše potomstvo prirodnom selekcijom. 

Ipak, ova tendencija relokacije resursa atraktivnim ženama, stvara ‘buku’ koja komplikuje odluke u kratkoročnim ekonomskim razmenama i dovodi muškarce u zamku”, piše u izvještaju studije.