Učenici u hrvatskim školama temu najnovije hrvatske istorije obrađuju u osmom razredu osnovne i u četvrtom razredu srednje škole. Zaključak je da je satnica apsolutno premala za poglavlje koje se bavi stvaranjem samostalne Hrvatske, posebno ako se uporedi sa satnicom drugih istorijskih tema. Sanja Rapljenović, prof. istorije i geografije u samoborskoj osnovnoj školi, kaže kako se Domovinski rat u osmom razredu obrađuje tri školska sata, dok se Kraljevina Jugoslavija obrađuje sedam sati.
S obzirom da profesori istorije mogu birati između nekoliko izdanja udžbenika u kojima autori na drugačiji način obrađuju tematiku, Rapljenović ima dojam kako neki od njih kao da se boje o tome pisati, kao da je riječ o nečemu sramotnom. Naglašava kako učenici u OŠ Milana Langa iz Bregane svake godine učestvuju u komemoraciji za stradale branioce tog kraja, na svim školama su spomen-ploče u Domovinskom ratu poginulim učenicima, a svake godine odlaze u Vukovar.
Nikolina Mađar koja je za diplomski rad analizirala prikaz Domovinskog rata iz udžbenika od 1995. do danas kaže kako se taj dio istorije drugačije obrađivao do 2000. godine. Značajne promjene u pristupu događaju se i 2006. Do 2000. nije bilo riječi o zločinima nad pripadnicima srpske nacionalne manjine, dok se od 2006. taj aspekt posebno potencira.
'Današnji udžbenici donose različit pristup koji zavisi o ličnom stavu autora', kaže i iznosi primjere: dok neki ističu spregu JNA i pobunjenih hrvatskih Srba, drugi pak na 'balvan revoluciju' gledaju kao na pobunu Srba protiv nove hrvatske vlasti. Do 2006. koristio se termin agresija, agresorski, velikosrpska agresija, dok se danas politički korektnije govori o dijelu pobunjenih Srba.
Takođe se izbjegavaju termini 'okupacija i oslobađanje teritorija' i koristi se termin 'stavljanje pod kontrolu'. 'U toj težnji da se izbjegne crno-bijeli pristup dolazi do relativizacije žrtve i agresora. Neki autori tu stavljaju znak jednakosti, dok drugi ipak naglašavaju kako su jedni zločini rađeni planski, dok su za druge odgovorni pojedinci', pojašnjava Mađar. Od 2006. se u kontekstu akcije Oluja spominje masovni odlazak Srba. Kaže kako neki autori pritom ne spominju zakon o pomilovanju, poziv Franje Tuđmana da ostanu u Hrvatskoj i beskompromisnu politiku vođa tzv. SAO Krajine.
Vinko Filipović, direktor Agencije za vaspitanje i obrazovanje priznaje kako Domovinski rat nije najbolje prezentovan u udžbenicima istorije. Nada se kako nova serija udžbenika izbaciti manjkavosti koje su se do sada mogle naći. Pritom spominje podatak iz jednog od udžbenika o tome kako je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman navijao za Dinamo. To smatra banalizacijom. Zaključuje kako djeca o Domovinskom ratu najviše znaju iz medija, što je kaže pogrešno, jer su mediji politički motivisani. 'Najautentičnije svjedočenje je odlazak, recimo u Vukovar, na Ovčaru u Vukovarsku bolnicu...', zaključuje Filipović.
Zašto se izbjegava riječ 'okupacija'?
Istoričar Ante Nazor, predsjednik Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, ogorčen je slanjem hrvatskih udžbenika na 'recenziju' u Srbiju. 'Izgleda da bismo se morali izvinjavati što su nam okupirali dio domovine i što osobe koje u koloni pjevaju kroz Vukovar i traže salate nazivamo četnicima. Uostalom, četnici su u Srbiji proglašeni antifašističkom vojskom', kaže Nazor i naglašava da se nemamo kome izvinjavati zbog sadržaja udžbenika te kako hrvatskoj politici nedostaje samopoštovanja.
Kaže kako neke interpretacije autora udžbenika poput one koja izbjegava termin 'okupacija' ne odgovaraju istorijskim izvorima jer u samim dokumentima UN-a stoji 'okupacija' kada se govori o proglašenju SAO Krajine.
U Hrvatskoj, kaže, postoje dvije interpretacije savremene hrvatske istorije, a u novije se vrijeme bez uzdržavanja prihvataju teze haškog tužilaštva te se spominju kontroverze poput one o izdaji Vukovara, Bosanske Posavine, dogovorenog rata… Pita se zašto suprotstavljene strane i istoričari koji imaju drugačiji stav o tim događanjima ne sjednu zajedno i na javnoj televiziji ne iznesu argumente za i protiv tih teza. Jedna od teza jeste, a nju često spominje i aktualna vladajuća garnitura, ona o građanskom ratu. Nazor kaže da je moglo u Hrvatskoj biti pojedinih elemenata takvog rata, no da oni nisu dominantni. 'Cilj građanskog rata je promjena političkog sastava, kao što je to bio španski građanski rat, a ne teritorijalno odvajanje i etničko ujedinjenje', napominje.
'1945. i posledice pokazuju da se sve što se ne nazove pravim imenom vraća kasnije kao bumerang', zaključuje Nazor.
Domovinski rat kao građanski rat
Istoričar Ivica Miškulin, jedan od autora udžbenika istorije za 4. razred srednje škole, kaže takođe kako dio autora udžbenika istorije sukobe u Jugoslaviji prezentuje kao međusobni sukob nacionalnih politika i napominje da je nekima 'nacionalni totalitet oružje za ujedinjavanje egzistencijalno ugroženog naroda'.
Takođe smatra kako se događaji iz 90-ih površno i parcijalno tumače, bez jasnih uzroka agresije, bez tumačenja događaja u 80-ima i bez spominjanja uloge međunarodne zajednice u sukobima i njenu 'nezainteresovanost da sukobe spriječe'.
Njegov kolega Mario Jareb, koautor jednog od udžbenika za 8. razred, napominje kako bi se Hrvatska trebala pozabaviti sadržajem srpskih istorijskih udžbenika. Posvjedočio je i kako se na nastavi istorije u razredima koje pohađaju djeca koja pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini ne predaje iz hrvatskih udžbenika za istoriju koji su za tu primjenu 'ublaženi'. Uglavnom se, tvrdi, predaje iz službenih udžbenika iz Srbije. Tu je tvrdnju prije nekoliko mjeseci potvrdio i Vojislav Stanimirović koji je rekao kako ignorišu hrvatske udžbenike istorije i djecu uče kako je Domovinski rat bio građanski.
