Prvog susreta Slobodan se i danas sjeća sa nostalgijom.

- Kada sam je ugledao, jako mi se dopala. Upoznali smo se i počeli da se družimo, zahvaljujući našim zajedničkim kolegama. Nastavili smo da se viđamo, ja sam se zaljubio, a bogami i ona. Ona je bila i ostala ljubav mog života - kaže Slobodan.

I tako je pored pruge počela ljubavna priča dvoje otpravnika vozova. Po mnogima oni su, možda, jedan od najljepših parova u selu Brezičani kod Prijedora. Svi ih znaju, jer su se pored pruge upoznali i zavoljeli i uz prugu stekli porodicu. Prije 11 godina doselili su se u stan iznad objekta željezničke stanice u selu Brezičani. Otkupili su ga i željeznička stanica im je postala i dom, piše banjalukalive.com.

Vozovi su njihov život. Od njih dvoje uvijek je neko na dežurstvu. Obuče uniformu, pozdravi porodicu i siđe sprat niže, u željezničku stanicu, da bi dočekivao i ispraćao vozove.

Ove godine Draženka i Slobodan obilježavaju 19 godina braka. Dobili su dvoje djece, danas trinaestogodišnjeg Marka i sedmogodišnju Vesnu.

Kažu, srećni su. Vozove koji svakodnevno prolaze, skoro da i ne čuju. Ni njima ni djeci buka ne smeta, jer je željeznička stanica odavno za njih više od posla. Na ulazu u željezničku stanicu Brezičani, Draženka je zasadila cvijeće, da lijepo dočeka ili isprati putnike.

- Kada bih ponovo birao, izabrao bih da budem otpravnik vozova i da živim u željezničkoj stanici. Ja nikada ne bih mogao da živim u mjestu gdje nema pruge. Pruga je moj život i život moje porodice - sa radošću priča Slobodan.

Kaže, djeca su mu odrasla uz prugu i znaju sve o vozovima. Ne zna da li će neko od njih dvoje nastaviti tradiciju, ali zna da će on i Draženka zauvijek ostati pored pruge.