Doktorka Eni Verc i dr Karen Vin, psihološkinje sa Univerziteta Jejla, napisale su studiju o tome kako se djeca ponašaju u blizini biljaka.

One su pratile djecu koja se igraju sa različitim objektima i shvatile da djeca nisu uzimala prirodne stvari kao što su biljke onoliko koliko su uzimale plastične i metalne objekte.

Djeca su mogla da biraju između dvije prave bijlke, dvije vještačke biljke i dva druga objekta. Eksperiment je pokazao da su djeca oklijevala kada je bilo potrebno da dodirnu biljke.

One vjeruju da je ovo ponašanje programirano kod djece od rođenja kako bi izbjegla povrjeđivanje ili trovanje od strane biljki ili cvijeća.

„Ova strategija čuva djecu od opasnih biljaka i tako produžava njihove šanse za opstanak“, stoji u studiji.

Ovo istraživanje takođe može da objasni frustraciju mnogih roditelja koji pokušavaju da natjeraju svoju djecu da jedu povrće, tvrde psihološkinje.

„U modernom životu, biljke ne igraju toliko važnu ulogu u životima ljudi i mogu se uglavnom sresti u parkovima, travnjacima i kao svježe voće i povrće u prodavnici. Tokom ljudske evolucije one su bile ključ našeg opstanka. Ali, i pored ovih prednosti, biljke su takođe predstavljale i opasnost“, tvrde one.

Studija tvrdi da odbrambeni mehanizmi i nagon za preživljavanjem mogu da budu razlog zašto djeca ne jedu zeleno povrće.

„Biljke proizvode toksine kako bi se odbranile od opasnih predatora i oni mogu biti štetni pa čak i smrtonosni ukoliko se nađu unutar ljudskog organizma“, stoji u studiji.

Psihološkinje takođe tvrde da ovi odbrambeni mehanizmi mogu biti promijenjeni ukoliko djeci kažemo da je određena biljka bezbjedna za konzumiranje ili neku drugu svrhu.

„Mi ne kažemo da su djeca aktivno uplašena od biljaka, već smatramo da kada dijete identifikuje neki objekat kao biljku, ono primjenjuje odbrambenu taktiku i odbija da je dodirne, što ga štiti od potencijlanih povreda koje biljka može da nanese“, naglašavaju psihološkinje.

(Izvor:B92)