U 1970. godini, žene u Švajcarskoj odlazile su u penziju sa 71 godinom, dok je prosjek za ostale 33 zemlje članice OECD-a bio 66,5 godina. U 2012. za odlazak u penziju ženama je u Švajcarskoj bilo potrebno da napune 64 godine, dok je prosjek za OECD bio 63 godine.
Što se muškaraca tiče, u 1970. u penziju su odlazili sa 72 godine (68 godina i osam mjeseci u OECD), a u 2012. sa 66 godina (64 godine prosječno za OECD).
Produžetak životnog vijeka omogućio je za posljednje 42 godine da se produži prosječno vrijeme provedeno u penziji sa 9,5 godina u 1970. na 18 godina u 2012. za muškarce, što je na nivou prosjeka za zemlje članice OECD-a, dok je za žene produženo na 23 godine (jedna godina više u odnosu na druge zemlje).
Što se tiče fiansiranja penzija, Švajcarska je u boljoj poziciji od ostalih zemalja, budući da su troškovi penzija u prosjeku prešli 10 odsto bruto društvenog proizvoda u zemljama članicama OECD-a, dok će u Švajcarskoj, prema predviđanjima, ostati na nivou osam do devet odsto BDP do 2050. godine, piše NM.
Međutim, čak 21,8 odsto građana Švajcarske starijih od 65 godina nalazi se ispod linije siromaštva, što se dovodi u vezu s podatkom da samo 45,2 odsto ljudi ove starosne kategorije posjeduje vlastite stanove, što je ispod prosjeka za OECD.