Nakon svih nesreća koje su snašle Vojina Bakića, jednog od najistaknutijih vajara prošlog vijeka, Zagreb priprema prvu retrospektivnu izložbu na kojoj će se odužiti velikom umjetniku. U Muzeju savremene umjetnosti u petak se otvara izložba djela Vojina Bakića, onih koja su ostala i nisu imala strašnu sudbinu iz devedesetih godina prošlog vijeka. Naime, mirnom i povučenom umjetniku, zbog same činjenice što je porijeklom bio Srbin i što je stvarao mnoga djela posvećena antifašizmu, uništene su gotovo sve skulpture širom Hrvatske, među kojima one ispred Spomen-parka Dotrščina, spomenik palim borcima u Čazmi i drugim gradovima. Neka od djela zauvijek su nestala, neka spasena i obnovljena, a među njima je i bista Josipa Broza Tita iz Velikog Trojstva, koja je sada u muzeju u Bjelovaru.
Zagrebačka izložba pokušaj je povratka Vojina Bakića na mjesto koje mu pripada u istoriji hrvatske umjetnosti i kulture, ali i da podstakne na razmišljanje kako se odnosimo prema umjetnosti, kada se umiješa politika. Bakića svjetska kritika stavlja među najveće umjetnike prošlog vijeka, vajare modernizma kakvih je malo bilo i u Evropi. I za života je malo izlagao, nije ga interesovala reklama, a nije bilo ni tačno da je imao status državnog umjetnika, o čemu se često govorilo.
Porodica Vojina Bakića u Drugom svjetskom ratu prošla je veliku nesreću, a ustaše su mu ubile četiri brata partizana. I sam je završio u zatvoru, ali ga je spasao vajar Frano Kršinić, a do samog kraja rata nije znao za sudbinu ostalih članova porodice. Srpsko porijeklo, iako se radilo o umjetniku kosmopoliti, bilo mu je teški teret koji je stalno nosio i na privatnom i na umjetničkom planu. Bakić je i u grob otišao razočaran i nesrećan, dok su se širom Hrvatske rušili njegovi spomenici.
Djela nijednog hrvatskog vajara nisu tako sistematski uništavana kao Bakićeva - tvrdi poznati istoričar umjetnosti Zvonko Maković. Po mnogima, ono što je u hrvatskom vajarstvu Ivan Meštrović bio početkom prošlog vijeka, Vojin Bakić je bio u drugoj polovini dvadesetog vijeka.
Djela Vojina Bakića nalaze se u brojnim evropskim muzejima, a u Zagrebu se sada izlažu najbolji radovi, među kojima i građa koja do sada nije bila viđena. Radi se i na projektima obnove uništenih Bakićevih djela, prije svega poprsja Ivana Gorana Kovačića i spomenika na Petrovoj gori. Dio građe iz Petrove gore prenesen je i u Beograd, a nakon „Oluje“ je spomenik potpuno uništen. Neke od svojih projekata, veliki spomenik Josipu Brozu i spomenik Marksu i Engelsu namijenjen Beogradu, Bakić nikada i nije realizovao.
OSJEĆAO TRADICIJU
„JA sam odasvud“, znao je da govori kada se prisjećao rođenja u Bjelovaru i svog oca Konstantina Koste, uglednog srpskog trgovca. Majka Josipa Fulvija Katarina Šnauc, plemkinja iz poznate pomorske porodice, i sama je završila pomorsku akademiju, ali nikada nije plovila. Bio je kosmopolita koji je snažno osjećao tradiciju iz koje je kao vajar potekao.
UNUK I UNIŠTENjE
U Porodici Bakić jedno vrijeme bio je i Dejan Tuđman, unuk prvog hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana, koji je bio oženjen arhitektom Anom Martinom Bakić, Bakićevom unukom. Unuk partizanskog generala i unuka velikog vajara imaju i dvoje djece, a sve to ne bi bilo čudno osim činjenice da su Bakićeva djela vandalski uništena baš u Tuđmanovo vrijeme.
(Izvor:Večernje novosti)