Zanimljiva je činjenica kako je pećina dostupna samo uz pomoć kratke vožnje žičarom, koja je atrakcija sama po sebi. Nakon što siđete sa žičare, čeka vas kraći put do prve pećine, one gornje. Pećine su zapravo smještene jedna iznad druge, a u nekim dijelovima čak su i spojene prolazima. Ti prolazi nisu otvoreni za posjetitelje, no kada se nalazite u gornjoj pećini, ako pogledate prema dnu, možete vidjeti odbljesak vode, koja zauzima gotovo cijelu površinu donje pećine. 

Gornji dio pećine je relativno topli, te iznosi oko 23 stepena, dok je ukupna dužina gornje pećine više od 2200 metara. Na žalost, samo prvih 780 metara je dostupno turistima, no nemojte da vas to obeshrabri, jer ljepota koju ćete tamo doživjeti jednostavno je neopisiva. 

Pećina je prepuna stalaktita i stalagmita, a u spilji se nalazi i najveći stalaktit sa svojih 8.2 metara visine. Cijeli turistički dio je toliko prostran da dvorane podsjećaju na ogromne katedrale obasjane bogatom rasvjetom piše Punkufer.dnevnik.hr.

Nakon razgleda gornje pećine potrebno je vratiti se van i uputiti na desno. Nakon nekih 50 metara nalazi se ulaz u donju pećinu. Donja pećina je u potpunosti različita od gornje, a cijelom površinom je potopljena tirkizno plavom, pitkom i nevjerojatno čistom vodom. Pećina se razgledava putem čamca u grupicama od desetak osoba, a svaki čamac ima i vlastitog vodiča koji objašnjava put. U nekim dijelovima pećina je toliko niska da je potrebno sagnuti se, dok je u drugim toliko uska da je sa svake strane brodića doslovno 4 centimetra za prolazak. 

Na žalost fotografisanje u pećinama nije dozvoljeno, a kako bi bili sigurni da se nećete fotografisati, svoje aparate i mobilne uređaje morate ostaviti u ormarićima izvan pećine. Sve u svemu, ako se nađete u Bejrutu, nemojte dopustiti da ne posjetite ovo čudo prirode koje je toliko čisto i netaknuto, da ni sami nećete vjerovati.