Ako ujutru ne možete da stanete na jednu ili na obe noge od bola u peti, moguće je da u njoj imate koštani trn. Ova promjena nastaje višegodišnjim taloženjem kalcijumovih soli na takozvanoj „plantarnoj tetivi“, inače često podležnoj povredama. Sindrom bolne pete se uglavnom javlja posle 40. odnosno 45. godine, i nešto češće kod žena. Obično se otkriva usput, pri nekom drugom rendgenskom pregledu stopala.
- Peta je bitan anatomski dio stopala i ima značajnu ulogu u prenošenju težine i formiranju koraka i hoda - objašnjava potpukovnik, asistent dr Srđan Starčević, načelnik Prvog odeljenja Klinike za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju Vojnomedicinske akademije. - Vremenom dolazi do popuštanja uzvodnog mišićnog svoda stopala što se odražava i na pripoje u predjelu petne kosti što pacijent počinje da osjeća kao bol. Prekomjerna tjelesna težina može da isprovocira ovo stanje, ali i nošenje obuće sa tvrdim đonom i trčanje po tvrdim podlogama.
Tegobe se u većini slučajeva javljaju ujutru, kada se pri osloncu na petu osjeća jak bol u predjelu tabana. Posle izvesnog vremena, kada se mekotkivne strukture rastegnu, bol umine, ali se opet javlja preko dana. U težim slučajevima bol ne prestaje ni pri sjedenju.
Sindrom bolne pete mogu da imaju i mlađi pacijenti koji su pretjerano fizički aktivni, pogotovo ako se aktivno bave sportom koji zahteva naprezanje pomenutih anatomskih struktura - kaže dr Starčević. - Koštani trn u nekim slučajevima ne mora da daje nikakve tegobe, i tada se uglavnom otkriva slučajno na RTG snimku stopala u dva pravca. Kod 10-15 odsto pacijenata bol se javlja u obe pete, a može da se desi i da se petni trn otkrije u suprotnom stopalu od onog koje pacijentu zadaje bol.
Liječenje petnog trna je u najvećem broju slučajeva neoperativno. Prvo se pacijentima propisuju ortopedski ulošci posebne namjene, sa otvorom ili sa sunđerom na peti da bi olakšali oslonac pri hodu, i na taj način doprinijeli smanjenju bola. Pomaže i fizikalna terapija koja uz brojne druge metode uključuje i vježbe istezanje mišića zadnje lože potokoljenice. U nekim slučajevima se preporučuje i stavljanje gipsa dok se ne smiri bolna faza. Jedno od mogućih rješenja jesu i takozvane blokade, odnosno infiltracije kortikosteroidnim preparatima. Međutim, zbog činjenice da su to neselektivni ljekovi koji mogu da dovedu do atrofije mekih tkiva i kože, čak i do pucanja mišićnih omotača, ovom načinu liječenja se ne pribjegava često.
- Ortopedski ulošci uglavnom moraju da se nose od šest mjeseci do godinu dana, a fizikalna terapija se periodično uključuje u liječenje - naglašava dr Starčević.
(Izvor:Večernje novosti)
