Egzodus - tom riječju bi se moglo opisati stanje u staračkim domovima širom Grčke. Pri tome je to samo jedan mali primjer kako kriza utiče na živote građana ove zemlje.
Bolesni i nemoćni. Radili su cijelog života, podnosili žrtve za svoje porodice, odricali se. I sada, kada je došlo vrijeme zasluženog odmora, od njih se opet očekuje da se žrtvuju.
Posljedice krize
„Ovdje mi je fino. Našla sam prijatelje. Dobro se brinu o meni. Kao da sam kod svoje kuće i bolje“, kazuje Androniki, stanovnica staračkog doma.
Egzodus je riječ kojom direktori staračkih domova opisuju posljedice ekonomske krize.
„Mnogi su izgubili posao. Odvode ih kućama da bi imali veće prihode. Danas, slučajevi koji se nalaze u staračkim domovima su ljudi koji imaju potrebu za stalnom njegom i oni koji nemaju nikoga“, navodi Stelios Prosalikas, predsjednik Unije staračkih domova.
Starački domovi zabilježili su novi fenomen - prazne krevete
„Prije ekonomske krize na krevet u domu su se čekale i po dvije do tri godine. Danas je u 200 domova koji imaju kapacitet 15.000 kreveta popunjenost 70 posto“, javlja iz Atine Al Jazeerina Dijana Mujanović.
Penzioneri koji su ostali u domovima imaju problem. Zbog mjera štednje i njima su smanjene penzije. Starački domovi su, tako, bili primorani smanjiti cijene boravka sa 1.500 na 1.000 eura. Samim tim pala su i primanja radnika.
„Pokušavamo sve učiniti da im ništa ne fali, da to ne osjete. Zaslužili su da imaju dostojan život. Pokušavamo učiniti šta možemo sa onim što imamo“, kazuje Mitros Antoniou, radnik u staračkom domu.
Osoblje privatnog staračkog doma "Laso" drži se na životu. Međutim, život „Girokomia Atinon“ visi o koncu. Ovaj dom star je više od 150 godina. Kapacitet mu je 700 kreveta, ali je zbog loše situacije popunjena svega jedna četvrtina. Radnici su, za stanovnike doma, heroji.
Niko nije pošteđen
„Trideset osam mjeseci nemamo plate, ali ostajemo tu zbog njih. 'Girokomio Atinon' trenutno ide u propast, sve se raspada. Razmislite - kad ne bi bilo ovih 130 radnika, gdje bi bilo ovih 170 staraca. Pola njih je siromašno. Gdje bi bili? Na ulici, beskućnici sa dekama na otvorenom. Ovdje je sve pitanje političke volje, a političke volje u Grčkoj nema“, ističe Dimitris Paphristou, radnik u staračkom domu.
Normalan život za mnoge Grke postao je luksuz, jer ekonomska kriza i mjere štednje nagrizaju sve.
Nikog ne štede, čak ni starije, koji bi posljednje godine svog života trebali provesti bezbrižno, mirno i dostojanstveno.
