Tim koji je bio uključen u istraživanje upoređivao je DNK pacijenata koji su oboljeli od reumatoidnog artritisa i potpuno zdravih osoba koje su na neki način bile povezane sa ovom bolešću, a rezultati istraživanje im daju nadu da bi u skoroj budućosti mogli biti proizvedeni ljekovi koji bi mogli da obezbijede zaštitu od "grešaka" u DNK koje izazivaju bolest.
Terapija za ovu bolest postoji, ali se pokazalo da nije u svakom slučaju podjednako efikasna, jer pacijenti u različitim slučajevima regiju na nju sasvim individualno, pa je kod nekih liječenje izuzetno dramataično.
Vodeći istraživač, Robert Plendž sa Medicinske škole na Harvardu je otkrio da jedna od ovih regija u DNK proizvodi slabost organizma i da se nakon toga liječi postojećim lijekom koji je proizveden testiranjem i slučajno, umjesto da se proizvede specifičan lijek koji će zapravo da riješi kompletan genetski problem.
"Ovo nam može dati mogućnost da korišćenjem genetike otkrijemo nove ljekove za složene bolesti poput reumatoidnog artritisa, koji bi možda bili efikasniji od postojećih" dodao je on.
Međutim među stručnjacima ne postoji saglasnot oko toga da identifikacija genetskih grešaka i slabosti iz DNK ima bilo kakvog značaja za liječenje ove bolesti i da "uspavljivanje" genetskih deformacija u tim slučajevima pomaže u tome da se izbjegne bolest.
Međutim doktor Plendž kaže da je on pronašao lijek koji se uspješno bori protiv ovih simptoma koji nastaju usljed genetskih grešaka, koji potvrđuju njegovo genetsko istraživanje.
„Istraživanje pokazuje nevjerovatan medicinski potencijal. Ovaj pristup može da se koristi kako bi se identifikovao lijek za vrlo složene bolesti, ne samo za artritis, već i dijabetes, Alchajmerovu bolesti i većinu koronornih oboljenja".
Istraživanje je pokazalo još jednu bitnu stvar, a to je da su identične genetske greške uočene kod onih koji boluju od reumatoidnog artritisa, kao i kod onih koji boluju od raka krvi.
Genetičarima taj podatak sugeriše da bi oboljeli od reumatoidnog artritisa možda mogli uspješno da se liječe i ljekovima koji se uobičajeno koriste kod onih koji imaju rak krvi, jer se radi o istom genetskom poremećaju, navedeno je u studiji.
(Izvor:B92)
