Splićanin Dalibor Alujević Dale (57) jedan je od šest samostalnih proizvođača kokica u gradu pod Marjanom. Prije 15 godina je radio u “Dalmastroju” gdje je nakon privatizacije dobio otkaz, a potom je uvezao svoja kokičarska kolica iz Mađarske. 

- Da mi nije ovih kolica i kokica, ne znam sam šta bih. Kokice su prehranile i mene i ženu. I kćer udale – kaže Alujević, a piše Telegraf.

U Splitu svako ima svoje numerisano mjesto, a ono najatraktivnije naslijeđuje samo onaj kokičar kome se posreći da njegov prethodnik zatvori posao ili, ne daj Bože, umre. I to pod uslovom da se prethodno dočepa druge najbolje lokacije , one pored u Marmontovoj. 

- Nevolja me naterala na ovaj posao, a spasio mi je život. Ova kolica i kokice udali su mi i kćer! Kako? Lijepo, kokice su mi pomogle da otplatim kredit za slavlje, i da se skućim. 

Alujević danas na Rivi održava sostveni mali biznis u popodnevnim satima, nakon što završi svoj posao bravara, jer kada bi po njegovoj računici odbio od skromne plate sve troškove za kredite, da mu nije kokica za život bi mu ostalo tek nešto više od 10 eura mjesečno.