Zdrav kao drijen, kaže se za osobu koja nema nikakve tegobe. U našem narodu dobro je poznat značaj biljke drijen (Cornus mas), koja je popularna još od antičkih vremena. Raste svuda, najviše na suvim, sunčanim i kamenitim stranama listopadnih šuma. Cvjeta u februaru i martu, a sazrijeva od jula do oktobra. Plodovi su tamnocrveni, slatko-kisjelkastog ukusa.
Sadrže veliku količinu prirodnog šećera, organske kisjeline, pektina, tanina i izuzetno mnogo vitamina C. U drenjinama ima dvostruko više askorbinske kisjeline nego u pomorandži. Plodovi se jedu u svježem stanju, zamrzavaju se, suše ili prerađuju u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, voćni sok. Međutim, uprkos tome, što se zna da je ovo šumsko voće ukusno, hranljivo i zdravo, u narodu se ne koristi dovoljno.
U Francuskoj i Italiji se od drenjina masovno pravi vino i žele, a nedozreli plodovi konzerviraju se u slanoj vodi kao masline. U Njemačkoj se kuvaju sa šećerom i sirćetom, dodaju jelima od tijesta i krompira. U Rusiji prave ukusne supe i koriste se kao začin za specijalitete od mesa i ribe. Ovi narodi su istinski poštovaoci tradicionalne medicine i dobro znaju ljekovita svojstva drijena.
Svaki njegov dio je ljekovit - plod, list, kora, cvijet, svježe i osušene koštice. Djelotvoran je u liječenju grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, za brže zacjeljivanje rana.
Ruski naučnici su ustanovili da drenjine, kora stabla i listovi posjeduju antimikrobiološko svojstvo. Mesnati dio ploda i ulje iz sjemenki može da se koristi za regeneraciju kože i sluzokože. Sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi od zrelih drenjina pomažu kod dijareje i drugih oboljenja organa za varenje. Ukoliko se uz poremećaj rada crijeva i dijareje javi i groznica, preporučuje se čaj od kore ove biljke.
Pekmez
Pravi se uvijek u istoj razmjeri - na kilogram pasiranih drenjina ide kilogram šećera. Zreli plodovi se prvo operu, očiste od koštica, preliju vrelom vodom i ostave da odstoje pet minuta. Potom se izvade iz vode, propasiraju, stave u šerpu i pospu šećerom. Sadržaj se kuva tri časa na umjerenoj temperaturi uz neprestano miješanje. Završeno je kada se masa zgusne.
Vruć pekmez sipa se u čiste i tople tegle, koje se otvorene stavljaju u rernu zagrejanu na 100 stepeni, da odstoje petnaestak minuta. Pošto se izvade, stavlja se celofan ili hermetički zatvarač i odlažu se na suvo mjesto.
Sok od drenjina
Za pripremu je potrebno 4,5 litra vode, dva kilograma zrelih drenjina i kilogram šećera. Drenjine se operu, isjeckaju i dodaju u tri litra provrele vode. Kuvaju se 20 minuta, zatim se sklone sa ringle, ostave da se ohlade i na kraju se ispasiraju. Ova masa u presi ili gazi prelije se ostatkom vode, vrati se na ringlu i kuva se još 15 minuta. Postupak sa hlađenjem i pasiranjem se ponavlja.
Nakon toga pomiješa se sve, doda se šećer i na niskoj temperaturi, uz neprekidno miješanje, sačeka da se šećer rastopi. Tek onda temperatura se pojača i sok kuva još 10 minuta. Zatim se sipa u oprane i vruće flaše, koje se potom hermetički zatvaraju. Kada se jednom flaša otvori, trebalo bi je držati u frižideru. Zbog jake koncentracije razblažuje se običnom ili kisjelom vodom.
(Izvor:Večernje novosti)
