U današnje vrijeme, ime Sara nije nimalo neuobičajeno. Sara Judit Hofman rođena je 1983. i još u osnovnoj školi svom imenu je morala da pridodam prvo slovo prezimena "Sarah H", jer je u školi bilo mnogo devojčica sa tim imenom.
“Da li je to bila slučajnost? Možda to nije bio slučaj kod svih roditelja, ali moji stalno isticali značaj tog imena. Sara je bilo ime kojeg su nacisti pisali u lična dokumenta jevrejskih žena. Zapravo je riječ o biblijskom imenu žene Abrahama, majke Isaka, majke svih Jevreja, hrišćana i muslimana. A nacisti su to ime degradirali u oznaku smrti”, priča Sara Judit Hofman, a prenosi Deutsche Welle.
Sarini roditelji, manje ili više naraštaj '68. koji su se i sami bunili protiv nacističke prošlosti njihovih roditelja, nijesu mogli, kako kaže, da isprave taj zločin, ali su htjeli da upute jasnu poruku.
“Zbog toga su mi namjerno dali ime Sara i već kao djevojčici su mi govorili o sudbini njemačkih Jevreja”, govori dalje Sara.
Njoj niakda u potpunosti nije bilo jasno značenje tog imena, sve dok se jednom prilikom nije zaputila u Viljnus.
“Bilo je to službeno putovanje u Litvaniju i grad koji je prije Drugog svetskog rata imao dosta Jevreja. Gotovo trećina stanovništva pripadala je toj zajednici, a danas ih je u ovoj metropoli samo nekoliko. Po prvi put sam kao Njemica, (iako pripadam trećoj generaciji od rata), osjetila krivicu kao počinioca zločina”, kazala je ona.
Sari je u početku bilo čudno kako su je preživeli gledali, kada im je rekla kako se zove.
Ona prenosi da je imala utisak kao da su vjerovali da nema pravo da nosi to ime. Sve dok nije srela Irenu Veisaite.
“Dobitnica Geteove nagrade 2012. godine, pozvala nas je u svoj stan na razgovor. Govorila nam je o strahotama koje su počinili nacisti u Litvaniji, o njenoj mladosti u getu Kaunasu i o njenoj ljubavi prema njemačkom jeziku. Uvijek iznova govori kako taj jezik nema ništa sa Hitlerovim režimom. Bio je to veoma emitovan razgovor za mene. Irena me je duboko impresionirala. Kada smo se opraštale, nakon što smo popile čaj i probali litvanske kolačiće, krhka starica me je najednom zgrabila u zagrljaj i rekla: "Saro, pozdravite svoje roditelje u moje ime. I recite im, koliko mi znači to što su Vam dali to ime". Stajala sam pred tom malenom ženom u kojoj se skrivala sva ljudska veličina i jedva sam se suzdržavala da ne zaplačem”, govovri dalje Sara Judit Hofman.
Prvog janura 1939. godine stupila je na snagu takozvana "Druga uredba o sprovođenju Zakona o promjeni porodičnog i ličnog imena."
“Tom odlukom su Jevreji u Njemačkoj morali da nose još jedno ime, kako bi vlasti znale kojoj "rasi" pripadaju. U slučaju da se već tako nisu zvali, u dokumenta su im nacisti dodatno upisivali „tipično jevrejska imena“(Izrael ili Sara). Bio je to još jedan korak u pravce teške diskriminacije Jevreja, a konačni cilj bio je da se sve te osobe unište i pobiju u Holokaustu”, zaključila je Sara Judit Hofman.
(Izvor:CDM)
