Sunce koje nemaju spolja, ljudi sa sjevera nose iznutra - poručuje nam jedan francuski šlager. Ukoliko ste spremni na dane bez sunca, ali želite da vas ogrije u srcu, ukoliko spadate u netipične turiste koji maštaju o destinacijama van standardnih agencijskih ponuda, vaše rješenje ima samo tri slova - Lil. Da, unaprijed se oprostite i od pomisli na sunčana popodneva, pripremite se za buđenja u uvijek oblačnim jutrima, zaboravite na sandale, čak i ljeti, ali nikako ne zaboravite kišobran. Ljupkost kojom će vas, međutim, šarmirati ovaj grad na sjeveru Francuske, energija sa kojom ćete ga napustite da se u njega ponovo vratite - pobijediće i najtvrđeg meteoropatu. Osim "hendikepa" zvanog vrijeme, svi argumenti su na strani Lila.
Četvrta najveća metropola Francuske, prijestonica departmana Sjever i regiona Sjever Pa d`Kale, broji milion stanovnika, dok u samom gradu živi njih 250.000. Lil, čije ime simbolizuje riječno ostrvo na kojem se nalazi, ima zanimljivu i bogatu istoriju. Prvi put se spominje 1054. godine, iako urbana legenda kaže da je grad osnovan još 640. godine. Istina je da je bio pod kontrolom flandrijskih grofova, a Flandrija je slovila za jednu od najbogatijih evropskih oblasti. U 14. vijeku je pripao Francuskoj, a potom su se njegovi "vlastodršci" mijenjali - od vojvoda Burgundije preko Habzburga, Španaca, Holanđana... svi su mogli da se pohvale da je Lil njihov.
Završna "riječ" ipak je u 17. vijeku data Francuzima. A kako to biva, svaka vlast je i ovdje ostavljala svojevrstan pečat na arhitekturi, duhu i običajima stanovnika Lila. Grad je bio centar tekstilne industrije i u jednom trenutku su svi ostali kvaliteti stavljeni na stranu. Čak su i građevine plaćale ceh zbog zanemarivanja, čiji je živi svjedok još samo kvart Mulen. Dugo je Lil asocirao na radnike, na sivilo i sumorna zdanja, jer se u njegov spoljni izgled nije ulagalo. A onda je prerastao u turističko mjesto. I, stvari su se promijenile.
Dobar noćni život
Da je Lil grad mladih, vidi se i po bogatstvu barova i diskoteka. Najpopularnije mjesto za noćne izlaske je Bar strit, a najbolja atmosfera vlada u klubu "Latina". Stolice i separei su obično prazni, jer mladi ovdje igraju sve vrijeme. Izgovor "Ne znam ili ne volim da igram" - ne uvažava se. Svi su na nogama. Do duboko u noć.
Možda se ovo "ružno pače" i zvanično pretvorilo u "bijelog labuda" 2004. godine, kada je proglašeno za kulturnu prijestonicu Evrope. Mnoge stoljetne građevine tada su praktično dignute iz pepela. Starim flamanskim kućama vraćen je sjaj i ponovo su se "šepurile" u nijansama zlatne, žute i svijetlocrvene, bojama koje ovdje dominiraju. Renesansa i barok - ponovo su blesnuli u duetu! Umjetnici iz čitavog svijeta davali su svoj doprinos prerušavanju grada u centar kulture. I, uspjeli su. Na "titulu" kulturne prijestonice Lilani su veoma ponosni. Dva gorostasna šarena ljiljana, postavljena uz najpoznatiji tržni centar "Eura Lil", ostala su kao znak da je oko 15 miliona ljudi te 2004. godine posjetilo Lil.
Iako nije uvršten u najatraktivnije turističke oaze, u njemu se zaista možete dobro i sigurno osjećati. Izgrađen je po mjeri čovjeka. Gradski prevoz je odlično organizovan, tačan je u sekund, a Lil posjeduje i jednu od prvih i najdužih linija automatskog metroa na svijetu. Biciklističke staze su takođe dobro uređene i funkcionalne su, što je prirodno za ovaj ravničarski kraj. Grad se, međutim, najbolje može doživjeti iz pozicije pješaka. Razgledanjem mjesta s noge na nogu, lagano i bez tenzije, dok koračate prostranim ulicama koje se seku pod pravim uglom a buku saniraju aleje stoljetnih platana, bićete očarani brže nego što možete da zamislite. Pritom, Lil nije od onih "razmetljivaca" koji se napadno hvale svojom ljepotom.
Sve, naravno, kreće od Glavnog trga. U samom centru nalazi se zgrada stare Berze, sagrađena 1652. godine u stilu tipičnom za 17. vijek i flamansku renesansu. Od 1921. godine važi za građevinu od istorijskog značaja, koja u svom dvorišnom okrilju pruža utočište kolekcionarima starih knjiga, fotografija, ploča, poštanskih markica... Ovdje se možete vratiti u prošlost i po simboličnim cijenama kupiti nešto rariteno, nešto što ima sentimentalnu vrijednost.
Tab59/Flickr.com
Znameniti Lilani
Mještani Lila su veoma ponosni na činjenicu da je baš njihov grad rodno mjesto generala i državnika Šarla de Gola, o čemu svjedoči i danas Muzej a nekada kuća u kojoj je rođen, kao i trg koji nosi njegovo ime. Vole, međutim, da se pohvale i nekim drugim ličnostima. Matematičar Žan Djudone, botaničar Matijas de Lobel, reditelj Žulijen Duvivijer, glumac Filip Noare, fizičar i nobelovac Žan Batist Peren - neki su od znamenitih Lilana. Prvi dekan Fakulteta prirodnih nauka u Lilu, u 19. vijeku, bio je Luj Paster, a Pjer Degejter je 1888. godine u ovom gradu komponovao melodiju "Internacionale".
U tom ćete kvartu bez greške uočiti i jednu od najljepših zgrada - Gradsku vijećnicu, koja je takođe rađena po flamanskim motivima i nalazi se na Uneskovoj listi kulturne baštine. Korak-dva i već ste zadivljeni novim zdanjem. Zgrada Opere je zaista gorostasna, a preporuka je da zavirite i unutra i provjerite kako "diše". Kažu da je poseban doživljaj gledati neku od "izvedbi" sa njenog repertoara.
Ako krenete za kanalima rijeke Deul, stići ćete do jednog od simbola grada - Citadele. Ova tvrđava nastala je 1668. godine, kako bi lordove Flandrije zaštitila od Francuza. Izgradio ju je čuveni francuski graditelj tvrđava - Voban, što je odgovor na pitanje zašto je u obliku zvijezde. Njen tvorac je volio ovaj simbol i često ga je koristio. Citadela je odavno pravi raj za žitelje Lila. Sva je u zelenilu, cvijeću, a prekrasni botanički vrtovi pružaju siguran spas od gradske vreve. Zanimljivo je da čim temperatura malo poraste, Lilani grupno i pojedinačno bježe ovamo. Zelene površine odjednom preplave ljudi, koji rado meditiraju na Citadeli, druže se, ručaju, pijuckaju pivo. Ima i onih koji se ovdje rekreiraju tokom čitave godine. Turisti rado posjećuju Zoološki vrt, u kojem nema previše životinja, ali su one poluslobodne. Kako je ulaz besplatan, posjetioca je uvijek u velikom broju.
Poslije Citadele, Stari Lil je možda najveći šarmer ovog grada. Dovoljno je reći - kaldrmisane uske uličice, kuće u flamanskom stilu, simpatične radnjice, barovi i poslastičarnice, pa da zamislite kvart u kojem je šetnja melem za dušu. Preporuka je da obavezno svratite u jedan od tipičnih malih restorana, u kojima je uživanje za sva čula - degustacija francuskih proizvoda. Jer, u zemlji ste sira i vina, pa zašto da propustite to zadovoljstvo. U restoranima se s ponosom nude i specijaliteti od dagnji, servirani u specijalnim dubokim posudama, koji se neizostavno služe uz pomfrit.
Ukoliko želite da se ponašate kao pravi Francuzi, onda vam dan ne smije proteći bez kroasana, koji se obično služe i uz dobar espreso. Kompletniji gušt prirediće vam - vafli ili gofri, mekani kolačići filovani šećerom sa Madagaskara, premazani čokoladnim ili voćnim kremovima. Ovo zadovoljstvo se prodaje na svakom koraku i košta oko tri eura. I tu se lista prijedloga ne završava, jer ne smijete da napustite Lil a da ne probate i njihovu čokoladu ili kolače iz čuvene poslastičarnice "Mert". Pivopije se neće pretjerano oduševiti francuskim pivom, ali dobra vijest je da se najbolja piva na svijetu - belgijska - toče u svakom baru.
Ako imate dilemu kada je najbolje posjetiti ovo mjesto, nije loše da znate da je vikendom smještaj u hotelima jeftiniji nego radnim danima. Lil je možda najljepše doživjeti u vrijeme zimskih praznika, kada se u samom centru organizuje božićna pijaca. Za turiste je ovo posebna atrakcija, kada, među tezgicama sa kuvanim vinom i kolačićima, mogu da osjete duh grada. On tada sija više nego ikad, jer se mnogo truda i mašte polaže u ulično osvjetljenje. Ukoliko želite da osjetite lilsku "vrevu", drugi izbor je posjeta prvog vikenda u septembru. Ovo je period rezervisan za "Braderi" - najveći sajam ulične prodaje u Evropi. Kažu da se tada cijela Francuska preseli u Lil, a miris starine se širi unedogled. Grad se potpuno transformiše, sav se pretvori u pijacu, jer ljudi i ispred kuća iznose stare stvari i prodaju ih. Može su tu pronaći sve što vam padne na pamet: stare značke, plutani zatvarači za vinske flaše, ploče, rariteni telefoni, tabakere, knjige, razglednice, porculanske figure...
U svakom slučaju, uvijek je lijepo posjetiti Lil. A za energiju koju širi i koja će vas nesumnjivo ponijeti, zaslužna je činjenica da je ovo univerzitetski grad. Njega "pohode" studenti iz svih krajeva svijeta, zbog čega je stekao epitet - grad mladih. Grube procjene kažu da oko 150.000 studenta daje dušu ovom mjestu. Postoje dva univerziteta, kao i ugledna Visoka škola novinarstva, zbog koje je Lil postao asocijacija za jedno od najboljih uporišta novinarske prakse. Neki od naših najuspješnijih postdiplomaca pronašli su nakon studija svoje mjesto u ovom gradu i trenutno su naši najdragocjeniji "ambasadori". Sa njima smo, čini se, za korak bliži Evropi, jer nas predstavljaju u pravom svjetlu. Oni će vam, provjereno, biti i najbolji vodiči kroz lavirinte ovog prelijepog grada. Značiće vam i kao prevodioci. Jer, priča o Francuzima koji ljubomorno čuvaju svoj jezik i nije ih briga ako ispadnu negostoljubivi zato što ne govore engleski - i ovde "pije vodu". Da, istina je da ćete se u Lilu na trenutak osjetiti nemoćnim ako ne govorite francuski jezik, bez vodiča ste, a treba vam hitno neka informacija. Ne očajavajte. Prije prve šetnje obavezno svratite u Turist info, uzmite mapu gradu i ona će vas lako odvesti gdje god poželite. Grad je prilično jednostavan, tako da ćete teško zalutati. Problem može da vam se dogodi u restoranima i kafićima, gdje su meniji uglavnom na francuskom, ali dobra stvar je što su u ovoj pokrajini Francuzi mnogo prijatniji i otvoreniji od svih ostalih sunarodnika. Raduju se kada vide kako turisti uživaju u njihovom gradu, druželjubivi su i veseli, tako da će vam velika većina pomoći. Makar vam i nacrtali ono što vam je potrebno da saznate. I, tu onda dolazimo do onog sunca s početka priče.
Za sat i po do Londona
Ono što Lilu ide naruku jeste dobar geografski položaj i povezanost sa drugim zemljama. Blizina belgijske granice čini da i biciklom možete napustiti Francusku. Prva željeznička linija između ovog grada i Pariza je uspostavljena 1846. godine, a danas iz prijestonice na svakih sat vremena polazi voz za Lil. Putovanje Te-Že-Ve linijom traje dok trepnete. Od kada je otvoren tunel ispod Lamanša, Lil je jedna od najvažnijih evropskih željezničkih raskrsnica. Od 2007. godine sjajno je povezan sa Londonom, pa se vozom "Eurostar" za sat i po stiže iz jednog grada u drugi.
(Blic/Novosti.rs)
