Istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji - Los Anđeles (UCLA) će objaviti rezultate ove studije u časopisu "Fiziologija i ponašanje", piše Medical News Today.
Oni su sproveli studiju na pacovima, čiji fiziološki sistemi su veoma slični onima kod ljudi. Dijeleći ih u dvije grupe tim je hranio 32 ženke pacova jednom od dvije dijete u periodu od 6 mjeseci. Prva grupa se hranila normalnom dijetom prilagođenom pacovima koja se sastojala od neprerađenih namirnica - kao što su kukuruz i riblja hrana – dok je druga grupa hranjena hranom nižeg kvaliteta, obrađenom hranom sa mnogo više šećera.
Ova dijeta je služila kao zamjena za brzu hranu, kaže tim. Posmatrajući promjene tokom 3 mjeseca, tim je primijetio da pacovi na dijeti brzom hranom postaju gojazni, a grupa koja je jela normalnu, neprerađenu hranu nije.
Ovi rezultati nisu iznenađujući, ali kada su istraživači dali pacovima zadatak da pritisnu polugu kako bi dobili nagradu u vidu hrane i vode, otkrili su da pacovi na ishrani brzom hranom imaju mnogo duže pauze od mršavih pacova. U 30 – minutnoj sesiji gojazni pacovi su pravili pauze skoro duplo duže nego mršavi pacovi.
Vodeći istraživač Aron Blejsdel kaže da njihovi nalazi ukazuju da letargija može nastati usljed konzumiranja brze hrane.
"Dugoročna dijeta doprinosi kognitivnim oštećenjima”
Zanimljivo je da su istraživači promijenili dijete dvije grupe poslije 6 mjeseci. Ovaj put su gojazni pacovi hranjeni boljim režimom ishrane 9 dana, dok su mršavi pacovi hranjeni brzom hranom.
Uprkos tome što su se imali bolju ishranu, težina gojaznih pacova nije se poboljšala, kao ni njihovi odgovori na zadatak sa polugom. Osim toga, kod mršavih pacova koji su 9 dana hranjeni brzom hranom težina nije primjetno povećana, a njihovi odgovori na zadatak sa polugom nisu postali sporiji.
Ovaj rezultat ukazuje da je dugoročni obrazac ishrane brzom hranom – a ne kratkoročne promjene - kriv za gojaznost i kognitivna oštećenja, istraživači kažu.
Ovi nalazi ne naglašavaju samo zdravstvene implikacije gojaznosti, već i društvene percepcije koje se mogu pogrešno pripisati gojaznosti, jer kao što Blejsdel kaže:
“Gojazni ljudi često se žigošu kao lijeni i nedisciplinovani. Mi tumačimo naše rezultate na način koji sugeriše da je ideja koja se obično prikazuje u medijima da ljudi postanu gojazni jer su lijeni, nije tačna. Naši podaci ukazuju da ishrana uzrokuje gojaznost, a da je efekat lijenst.” On dodaje da "ili ishrana visoko obrađenom hranom uzrokuje umor ili da dijeta izaziva gojaznost, koja izaziva umor.”
(B92)