Odri Vudvord, žena koja ju je usvojila još kao bebu i koju je uvijek smatrala svojom majkom, željela je i više puta pokušavala da ubije kada joj je bilo tri godine.
Poriv da prema djetetu bude nasilna nije mogla da kontroliše, pa se stoga sama obratila socijalnoj službi i zamolila da Loren udalje, što su ovi i učinili. Djevojčica je vraćena u sistem hraniteljskih porodica, u kojima je ostala do svoje osme godine. Paskalova je, naravno, znala za taj periood koji je doživjela kao traumatičan, ali tek nedavno, kada su joj postala dostupna sva dokumenta o usvajanju, shvatila je i zbog čega je morala da se rastana od usvojitelja, koje i dalje doživljava kao svoje jedine prave roditelje.
Biološka majka Paskalove - neudata i vjerovatno u teškoj materijalnoj situaciji - nikad nije ni pomišljala da je zadrži. Čim je došla na svijet u porodilištu u Hakniju, preslatka beba čokoladne boje kože data je mladom paru koji se prvi put prijavio kao hraniteljska porodica, i tu je srećno živjela 18 mjeseci. Marijan i Džon su i sami poželjeli da je usvoje, ali bili su se tek prijavili u program hraniteljstva, a Marijan je upravo ostala i u drugom stanju. Pored toga, bili su siromašni, a porodica koja se kandidovala za stalne usvojtelje - Odri i Rodžer Vudvord - pripadala je srednjoj klasi, te su vjerovali da će djetetu moći da obezbijedi bolje obrazovanje.
Vudvordovi su je usvojili, i sve je manje-više bili u redu, sve dok se njih dvoje u njenoj trećoj godini nisu razišli: Odri je tada počela mnogo da pije, a bes i frustraciju je iskaljivala na Loren - u toj mjeri da je socijalna služba konstatovala da je dijete ugroženo.
Čitajući zapise socijalnih radnika, Loren je otkrila da ju je majka u više navrata fizičiki napadala i ugrožavala, pa ćak i da je maštala da ja baci pod kamion. “Majka je u uzbuđenom stanju i zahtjeva da ćerku damo hraniteljima, jer više ne može da je podnese. Tvrdi da se užasava raspusta i da je sigurna da će povrijediti Loren. Kaže da je već pokušala da je uguši i udavi, i da ju je tukla prije nego što je ujutro pošla u vrtić. Tvrdi da sebe može da spriječi da Loren tuče jedino ako je drži zaključanu u sobi”.
Sama Loren je u emisiji ispričala da se sjeća da stvari kod kuće nikako nisu bile u redu, ali da o ovome nije imala pojma. “Uvijek sam osjećala da tu ne pripadam, da sam na pogrešnom mjestu. Šunjala sam se na prstima, pokušavala da budem što tiša, i osjećala da nisam dovoljno dobra. Ali kada sam ovo pročitala, bila sam očajna”, kaže ona.Odri je u međuvremenu oboljela od demencije i nije mogla da se pojavi u emisiji, ali Loren je u nju dovela oca, koji je nakon razlaza sa majkom živio na brodiću, i razgovarala je sa njim o cijeloj situaciji. Rodžer Vudvor tvrdi da nije znao šta se dešava, ali da u toj situaciji vjerovano ništa ne bi ni mogao da preduzme.
Bilo kako bilo, djevojčica je više godina provela kod različitih hraniteljskih porodica, sa kojima se nije baš najbolje slagala, postala je gnevna i buntovna, a na kraju je ipak vraćena majci, za kojom je uprkos svemu stalno čeznula. Odri Vudvord je dotle donekle uspjela da se sredi, i Loren je odrasla s njom, u ne baš najboljim, ali ipak podnošljivim prilikama. “U današnje vrijeme, kad postoje svi ti porogrami i terapije, vjerovatno bi bilo drugačije”, smatra ona.
Mada su je nova saznanja teško pogodila, Loren Paskal majci ne zamjera. Smatra da su teške okolnosti pod kojima je odrasla učinile da očvrsne i da se rano osamostali, što ju je konačno dovelo i do uspjeha u životu.
(Blic)
