Svi ginekolozi zaposleni u zagrebačkom Kliničko bolničkom centru Sveti Duh uložili su prigovor savjesti pa ni jedan od njih više ne obavlja pobačaje na zahtjev žene. Sveti Duh tako je postao peta javna bolnica - uz one u Našicama, Vinkovcima, Kninu i Požegi - koja uopšte ne obavlja abortuse, a situacija je kritična i u splitskoj bolnici.
U toj bolnici, kojoj gravitira cijela Splitsko-dalmatinska županija, pobačaj obavlja jedan ljekar, dok je njih 21 uložilo prigovor savjesti.
Budući da su sve bolnice u mreži javne zdravstvene službe koje obavljaju djelatnost ginekologije dužne da osiguraju pružanje usluga prekida trudnoće, a za organizaciju je zadužen upravnik, Ministarstvo zdravlja odlučilo je da konačno reaguje i osigurati svim ženama jednaku dostupnost pobačaja na zahtjev.
Varaždinski slučaj
"Ministarstvo zdravlja Hrvatske će sprovoditi Zakon i učiniti sve da ženama u svim javnim bolnicama osigura pravo na pobačaj u skladu sa zakonskim odredbama. Stoga smo počeli da razgovaramo s upravnicima koje podsjećamo na njihove obaveze: svaka javna bolnica mora imati tim koji obavlja pobačaje - kažu u Ministarstvu. Ministarstvo će sugerisati HZZO-u da već u procesu ugovaranja s bolnicama utvrdi je li kod njih dostupan pobačaj na zahtjev žena. Prigovor savjesti svakog ljekara biće, pak, naznačen u registru djelatnosti koji se ustrojava.
Pitanje pobačaja na zahtjev žene, koji u Hrvatskoj reguliše Zakon iz 1978. već je godinama osjetljivo pitanje koje ni jedna politička opcija ne želi da otvori niti ga reguliše novim modernim zakonom. Posledica toga je da se politika prema pobačajima kreira na nivou svake bolnice - od toga hoće li se uopšte obavljati do njegove cijene, a propisanih sankcija za upravnike koji naprosto ne osiguraju uslugu prekida trudnoće na zahtjev žena - nema.
Jutarnji list je u martu ove godine sproveo istraživanje u 20 hrvatskih bolnica i utvrdio da je svaki drugi ginekolog uložio prigovor savjesti, da je u Zagrebu takvih dvije trećine, u Splitu 95 posto a, s druge strane, u Rijeci i Puli prigovor savjesti nije uložio ni jedan ljekar. Cijene abortusa su se kretale od 15.500 do skoro 40.000 dinara.
Takvoj situaciji odgovaraju i statistički podaci: u Gradu Zagrebu lani je, prema podacima HZJZ-a, obavljeno 145 prijavljenih pobačaja, dok ih je, recimo, u Istarskoj županiji, u kojoj živi četvorostruko manje žena fertilne dobi, urađeno 349, u Varaždinskoj 448, u Primorsko-goranskoj županiji 497, a čak i u Međimurskoj županiji, u kojoj živi čak sedam puta manje žena u dobi od 15 do 49 godina, obavljeno je više pobačaja nego u Gradu Zagrebu.
Lažne dijagnoze
Struka nezvanično već godinama upozorava da je situacija takva prvenstveno zbog činjenice da se pobačaji ilegalno rade po privatnim ordinacijama - što je zakonom zabranjeno, da ih često obavljaju isti ginekolozi koji u javnim bolnicama imaju prigovor savjesti, a da se i dobar dio pobačaja urađenim u javnim bolnicama Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo prijavljuje pod drugim dijagnozama, poput spontanog pobačaja. Na taj način troškove abortusa bolnici podmiruje HZZO, a novac koji plati žena završava u džepovima ljekara i sestara. Takvu je praksu potvrdila i akcija Ordinacija provedena u varaždinskoj bolnici, tokom koje su sedmorica ginekologa optužena za takva nedjela. U samo godinu dana od te akcije broj prijavljenih pobačaja iz te bolnice porastao je za 2,5 puta.
Šef Sv. Duha: Abortus ne moramo da omogućimo
Upravnici bolnica u kojima se ne obavljaju pobačaji na zahtjev žene zbog prigovora savjesti ljekara drugačije tumače Zakon koji reguliše to područje nego što ga tumači Ministarstvo zdravlja te upućuju da javne bolnice nisu dužne da osiguraju uslugu legalno induciranog pobačaja. Upravnik Svetog Duha, prof. dr Mladen Bušić, tako posebno ističe članak Zakona u kojem stoji da se “prekid trudnoće može izvršiti u bolnicama koje imaju jedinicu za ginekologiju i porodiljstvo”, sugerirajući da nigdje ne piše da bolnica to mora da omogući.
Međutim, u tako postavljenoj rečenici nije moguće iskoristiti riječ “mora” jer bi tada Zakon propisao da se “prekid trudnoće mora izvršiti”. Ako u Zakonu stoji da ga (žena) može obaviti u bolnici, onda joj, po logici stvari, bolnica to mora omogućiti.
