- Želim da budem jasan, udaranje je jedna stvar, a fizičko zlostavljanje djece nešto sasvim drugo. Ovdje govorim samo o ``lupkanju`` djece- rekao je doktor Fil. 

Ovaj otac sedmogodišnjeg dječaka je dodao da ni ``najblaže`` udaranje djece nije dobro jer se time roditelji i djeca stavljaju u odnos fizičkog obračunavanja tokom kojeg se djeci jasno stavlja do znanja da su fizički slabija. 

Po njemu cilj vaspitanje treba da bude izgradnja samodiscipline kod djece, odnosno njihovo prihvatanje sistema vrijednosti. Udaranje samo dovodi do toga da djeca misle slijedeće: ``Suigurno sam loš/a kada me ljudi koje volim udaraju``. 

Kada djete udarite, dešava se sljedeće: 

1. Umjesto da smirite situaciju, udaranjem kod djeteta stvarate još veći strah i u njegov svijet unosite haos. Na kraju će se dijete samo vratiti starom problematičnom obliku ponašanja. 

2. Dijete koje roditelji udaraju prihvata nasilje kao sredstvo rešavanja problema i kao prihvaćen oblik ponašanja u određenim situacijama. 

3. Lupkanje djeteta nikako ga ne uči disciplini već samo kratkotrajno suzbija loše ponašanje. Dijete na taj način ne može da shvati šta je pogrešno u njegovom ponašanju.

(ekskluziva.ba)