Željko Tutunović, vlasnik tricikla i zaljubljenik u pse, udomljava ih u prizemlju svoje kuće u kojem je nekad bila zanatska radionica. Trenutno udomljava devet psića, a kaže da ih je ljetos imao najviše 58. Prostor je potpuno prilagodio psima, izbacio je nepotreban namještaj, a u ovo hladno zimsko vrijeme grije ih centralno grijanje.

- Pse skuplja i preko oglasa 

„Bitno je da psi nisu vani i nisu u kavezu. Ovo su jedine rešetke koje vide“, kaže Željko, pokazujući na ogradu korpe bicikla na kojem pse vodi u grad, na posao prikupljanja novca za njihovo uzdržavanje.

Štenci raznih pasmina, uglavnom mješanci, drže se zajedno kako bi se ugrijali na hladnoj zagrebačkoj zimi. Gazda Željko kaže kako treba uskoro da im nabavi i kaputiće. Iz zajedničkog drijemanja trgne ih tek drugi pas koji s vlasnikom prolazi pokraj njihove korpe. Onda prvi skoči mješanac pekinezera koji lavežom uzbuni sve ostale, a onda svi složno sitnim štenećim lavežom i šapama na rubu korpe pokazuju prolazniku da su oni nadležni za tricikl.

Željko se bavi samo štencima i malim psima, jer bi mu velike pse bilo jako zahtjevno i skupo izdržavati. Pse pronalazi na razne načine, najčešće uzima pse kojima vlasnici preko oglasa traže novi dom.

Prolaznike privuče natpis na triciklu „Poklanjamo peseke“, tako da Željko svakog dana u prosjeku udomi po jednog štenca, a najviše ih je odjednom udomio četiri. Riječ je o psima o kojima se vlasnici ne mogu brinuti, a kojih bude po nekoliko u leglu, tako da je pravi problem pronaći im dom.

- Najskuplji je veterinar 

„Ljudi na selu žive kao prije 50 godina. Meni je kao čovjeku ružno i neprirodno sterilizovati pse i oduzimati im prirodno pravo na reprodukciju, ali problem je zbrinjavanje. Ljudi po starinski ubijaju te pse ako ih ne uspiju udomiti. Selo je, niko ne vidi, i to se radi. Oduvijek je to bilo, u vreću ili utopiti u rijeku, a otkad su se pojavili azili, onda ubijanje više nije aktivno. Ljudi vole ostaviti pse negdje pored ceste da ih neko nađe i spasi“, kaže Željko koji je svoju ljubav prema psima prenio i na dva punoljetna sina koji mu pomažu u vođenju udruženja.

Udruženje Bubu ima svoju facebook stranicu, a finansira se od građana novcem koji prikupe na ulici „u konzervu“.

Dnevno prikupi, iako je to poslovna tajna, od 150 do 300 kuna, čime pokriva sve troškove zbrinjavanja. Željko kaže da hrana nije skupa, ali je daleko najskuplji veterinar, redovno vakcinisanje pasa i njihovo liječenje ako su bolesni.