GRANICE seksualnog ponašanja ljudi ne treba da postavlja zakon. Sa ovom argumentacijom Etički komitet Njemačke, koji u vladi i Bundestagu ima savjetodavnu ulogu, traži da se ozakoni incest između odrasle braće i sestara. Ova preporuka ne važe za vezu roditelja i djece.

Veće, sastavljeno od 26 članova, koje njemačkim političarima nudi savjete iz oblasti društvenih, naučnih, zdravstvenih i pravnih problema, poziva poslanike Bundestaga da iz krivičnog zakonika izbace odredbu o incestu. Prema važećem rješenju, počiniocima slijedi kazna do tri godine zatvora.

Povod za ovaj predlog, Etičko vijeće Njemačke je, navodi tamošnja štampa, dobilo u poznatom slučaju iz 2012. godine, koji se našao pred Evropskim sudom za ljudska prava. Patrik Štubing i njegova sestra Suzan odrastali su odvojeno. Kad su se upoznali, imali su po dvadesetak godina. Nisu znali da su brat i sestra, zavoljeli su se, vjenčali i dobili četvoro djece, od kojih dvoje ima fizičke i psihičke probleme. Kad je istina izašla na vidjelo 2008. godine, Patrik je zbog incesta osuđen na kaznu zatvora od tri godine, koju je izdržao. Upravo na osnovu istog slučaja, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, prije dvije godine, donio je odluku da Njemačka ima pravo i dalje da goni počinioce incesta. Sad je isti slučaj iskorišćen za potpuno suprotan zahtjev.

- Kriminalni zakon nije odgovarajući način da se zabrani socijalni tabu. Fundamentalno pravo odraslih na samoodređenje, zagarantovano Ustavom, mora da bude iznad apstraktne ideje o zaštiti porodice - stoji u izjavi Etičkog komiteta.

Ovo tijelo odbacilo je i najjači argument protivničkog tabora da incest nosi veliku vjerovatnoću da će djeca imati genetske abnormalnosti, podsjećanjem da ni drugim parovima koji imaju genetski rizik nije zabranjeno da imaju potomstvo. A tu je i prenatalna dijagnostika.

Komitet navodi da „u slučaju incesta između dvije odrasle osobe koje u njega stupaju svojom voljom, ni strah od negativnih posledica po porodicu, ni mogućnost rađanja djece iz takvih veza ne mogu opravdavati kriminalno gonjenje“.

Svoju preporuku, ovo savjetodavno tijelo baziralo je, kako se navodi, na opširnim istraživanjima u kojima je otkriveno da su mnogi parovi prinuđeni da svoje živote vode u tajnosti. Bilo je i prijetnji uskraćivanjem nasljedstva, ukoliko se incestoidna veza ne prekine.

Dok Bundestag ne bude stavio ovaj predlog na svoj dnevni red, tamošnji mediji raspredaju argumentaciju za i protiv. Užasnuti protivnici ističu da je „seksualno određivanje jedinke, podređeno zaštiti djeteta, a da je sve ostalo Sodoma i Gomora“ (biblijski gradovi grijeha i poroka koje je Bog uklonio sa lica zemlje zajedno sa svim njihovim stanovnicima).

Uz ovo, dnevnik „Velt“ dodaje činjenicu da je „riječ o individualnim situacijama koje Etički komitet protura kao opšti trend“. List se poziva na činjenicu da je još 2008. godine, njemački ustavni sud ocenio da su propisi koji sankcionišu polne odnose brata i sestre u skladu sa ustavom zemlje.

Na ove, naslanjaju se i ocjene da je incest bio i ostaće socijalna katastrofa. Sporna preporuka o eliminisanju krivičnog gonjenja počinilaca incesta pokrenula je u Njemačkoj i čitavu lavinu sučeljenih argumenata o opravdanosti postojanja i rada Etičkog komiteta. Pravo mora da štiti i moral, poručuju oni koji se pitaju treba li možda staviti katanac na savjetodavno tijelo čiji savjeti precrtavaju moralne norme.

Pristalice slobodne ljubavi, međutim, imaju kontraargument po kome incest ni u zapadnoevropskim dinastijama, ni na Istoku, kroz istoriju uopšte nije bio tabu tema. Naprotiv. Brojne plemićke porodice nastojale su da zadrže „čistotu krvi“. Što je to rezultiralo raznim psihofizičkim poremećajima, nije ih ometalo. Zagovornici zelenog svjetla za incest naglašavaju i činjenicu da je Etički komitet iz „abolicije“ isključio polne odnose između roditelja i djece, odnosno, da u svojoj preporuci tretira isključivo najblažu varijantu rodoskrnavljenja.

Internacionalno jak LGBT lobi, mogao bi, inspirisan ovom temom, da zatraži proširenje zakonskog blagoslova: osim bratu i sestri, polnu ljubav možda treba dozvoliti i dvojici braće, dvema sestrama... Ostaje, međutim, činjenica da je incest riječ koja glasno odjekuje čak i u društvima koja ga ne sankcionišu i da će, po svoj prilici, još dugo ostati tako. Razlozi su brojni.

Bez obzira na to, incest je legalizovan u Belgiji, Holandiji, Španiji, Portugaliji, Luksemburgu. Francuska je zakon o tjelesnoj ljubavi brata i sestre ukinula još za vrijeme Napoleona. Velika Britanija kažnjava incest

KRV POMEIJŠANA HILJADU PUTA

ISTORIJA kaže da su svi hrišćanski kraljevi u krvnom srodstvu. Luj Četrnaesti, kralj Francuske, u dvostrukom je srodstvu sa svojom ženom Marijom Terezom, španskom infantkinjom. Njihovi roditelji su braća i sestre. To je zato što je majka Kralja Sunca, Ana Austrijska, sestra oca Marije Tereze, Filipa Četvrtog, kralja Španije; dok je otac Kralja Sunca, Luj Trinaesti, brat majke Marije Tereze, Elizabete Francuske, prve žene Filipa Četvrtog. Roditelji kralja i kraljice Francuske su, dakle, istovremeno njihove tetke i ujaci.

A šta reći za Holandiju? Anrijeta Francuska, majka Čarlsa Drugog, ne samo da je tetka po ocu Kralja Sunca, već je i baba po majci mladog holandskog kneza Viljema Oranskog.

Francuski Burboni i španski Habzburgovci su u četvorostrukom i šestostrukom srodstvu s austrijskim Habzburgovcima. Majka cara Leopolda Prvog Austrijskog, sestra je Luja Četrnaestog. Ali ona je i sestra oca njegove žene Marije Tereze, španskog kralja Filipa Četvrtog i ćerka sestre oca svoga muža, pokojnog cara Ferdinanda Trećeg. Kralj Španije je ujak, zet i tast austrijskog cara. Zaključak: tri kraljevske porodice su hiljadu puta pomiješale (istu) krv!

(Novosti.rs)