Epidemiolog sa Kolumbija Univerziteta , Elen Larson, kaže da sapun mora da se pere!

"Bakterije koje žive na sapunu, a kojih najviše ima u peni koja se skuplja na površini, uglavnom nisu opasne. Međutim, kod ljudi koji imaju problem sa imunološkim sistemom mogu da predstavljaju problem", kaže Larson.

Zbog toga i na samom sapunu redovno mora da se održava... higijena. Ko bi rekao!?

"Sapun treba redovno da se ispira vodom i da se drži na suvom mjestu kako ne bi dolazilo do daljeg razmnožavanja bakterija", savjetuje Elen.

Ali šta mi sve ne znamo o sapunima?

Saznanja o korišćenju sapuna stara su preko 5000. godina. Dokazi o njegovom postojanju, nalaze se na Sumeranskim glinenim pločicama, gdje je opisana proizvodnja sapuna, koji su najvjerovatnije korišćeni za kupanje i pranje odjeće. 
Takodje i Bareljefi u Egipatskim grobnicama prikazuju način pranja veša u to vrijeme, udaranjem po njemu i cijeđenjem (sreća koliko je danas sve to jednostavnije).

U stara vremena, sapuni su se prodavali u većim komadima, tj kupovali na kilograme. Neke poznate firme, kao što je Lush, oživljavaju u današnje vrijeme takav vid prodaje, uz uvođenje novih tehnologija, boja, mirisa, oblika. U Francuskoj i Engleskoj postoji sve više takvih prodavnica.

Što se oblika tiče, danas je izrada sapuna i njegov dizajn postala prava igra. Na tržištu su dostupni baš u svim bojama koje možete da zamislite, i u raznovrsnim maštovitim oblicima.

Za suvu kožu, preporučuje se sapun bez mirisa, veoma blag i sa dodatkom glicerina koji će koži davati neophodnu količinu vlage. Masna koža zahtijeva drugi tretman. Idealan sapun je spravljen sa dodatkom minerala, koji će upiti i očistiti višak nepotrebnih masnoća, i neće nauditi zaštitnom sloju kože.

Sapun se pravi od vode, najbolje destilovane ili prečišćene kišnice, životinjskih ili biljnih masnoća, uz miješanje i dodatke ulja avokada, od koga sapun biva mekši, laganiji i često služi za brijanje (muške pjene za brijanje) ili butera kokosa koji čine da sapun bude tvrdji, sa ljepšim, izražajnijim bojama, i intenzivnijim mirisom, samo što ne stvara veliki volumen pjene.

Ostali dodaci sapunu zavise isljučivo od vaših želja. Boje koje se dodaju prirodnom sapunu su glina, mineralni pigmenti i začini. A što se mirisa tiče, mogu se dodati dvije vrste ulja i to: parfimisana ulja, i esencijalna ulja.

Određeni dijelovi svijeta imaju svoje specifičnosti u izradi sapuna. Grčke pijace mogu ponuditi prirodne sapune kojima su dodate esencije maslinovog ulja ili lavande. Prirodni sapuni se takođe mogu naći i od kozjeg mlijeka, citrusa, mente...

Na Tajlandskom tržištu postoji malo carstvo sapuna u obliku cvjetova. Svaki je u posebnoj kutijici i veoma je teško odlučiti se za najljepši od njih.

(prva.rs)