"Čovjek i svijet Njegovim Rođenjem se definitivno mijenjaju, zadobijajući novi, vječni kvalitet života. Otvaraju im se vječni horizonti i daruju bezmjerne mjere rasta i usavršavanja. Sve se to vidi i osjeća u svemu onome što se događalo i događa kroz sveukupne promjene u ljudskom društvu i u sveukupnoj tvorevini Božijoj – od tada do danas. Naročito na čovjekovoj ”saradnji” Bogu na preoblikovanju ljudske zajednice, usavršavanju čovjekove ličnosti i svega svijeta. Bog se očovječio da bi čovjek obogočovječio sebe i tvar Bogočovjekom i Njegovim Životvornim Duhom. Samim stvaranjem Bog je obdario čovjeka da bude Njegov ”saradnik”, da bude gospodar i vladar tvorevine. Rođenjem Hristovim taj božanski dar čovjeku zadobija svoju punoću. Čovjek sada na hristolik način uzdiže i usavršava kako sebe, tako i tvorevinu. Samo time se dade objasniti i na tome utemeljiti čovjekov napredak i stvaralaštvo, moderna ljudska kultura i civilizacija. Složenost ustrojstva Božije tvorevine, sada se još savršenije projavljuje u složenosti življenja ljudske zajednice. Tako, na primjer, avion kojim plovimo nebeskim prostranstvima, kao i njegovo ustrojstvo, djelo ljudskog uma i vještine, nastao je time što je čovjek otkrio i u njega utkao zakonitosti, kojima je Bog obdario sveukupnu svoju tvorevinu, učinivši čovjeka sposobnim da je spozna i da u djelo ruku svojih ugradi – poredak djela ruku Božijih. Tome na izuzetan način, posebno doprinosi nebivali tehnološki napredak, ostvarivan ulaskom Bogomladenca Hrista u maticu bićâ i života. Taj ulazak i te kako suštinski utiče na savršenije ustrojstvo ljudske zajednice, kao i na uzdizanje prirodnog poretka stvari na jedan viši nivo njegovog ”očovječenja” i sve dubljeg prožimanja slovesnim zajedništvom, uzajamnošću i bogočovječnim opštenjem", navodi mitropolit Amfilohije.

On je podsjetio i na važnost nalaganje badnjaka.

"Badnjak koji ložimo uoči Roždestva, kao simvol Drveta Života – Hrista Boga našega, svojim plamenom i svjetlošću, izobražava upravo Njegov oganj koji je snio s neba, koji plamti u dubinama bića, grijući i obasjavajući svkog čovjeka i svako stvorenje koje nastaje u ovom svijetu. Kako nas grije i kako nas miluje sjećanje na sječenje i loženje badnjaka u djetinjstvu, pa i danas! Dok otac ide u ranu zoru sa sinovima u hrastovu šumu, po snijegu, odjekuju udarci sjekire i njegov zvonki glas, kojim pozdravlja susjede, takođe u devet zora poranile: ”Dobro jutro i sretnje vam badnje jutro i Hristovo Roždestvo!” .”Dobra ti sreća”, prolama jutarnju tišinu glas sa druge strane, ”i sve ti srećno i čestito bilo!”. Tako i svi narodni običaji Badnjeg dana i Božića, objavljuju i oprisutnjuju ono što se dogodilo na ovaj sveti dan: od Hristovog Rođenja u Vitlejemskoj pećini, do pjesme pastirâ i anđelâ, javljanja zvijezde i dolaska mudraca sa Istoka, unošenja slame i badnjaka u kuću, položajnika i mirbožanja, Božićne Liturgije i Pričešća Tijelom Hristovim, božićne česnice i pečenice na božićnoj trpezi Ljubavi – sve to predstavlja stalno podsjećanje na ovaj čudesni događaj, koji ”sve čini novim”, obnavljajući i nebo i zemlju, i sve i sva i obasjavajući vječnom svjetlošću Boga Ljubavi u Svetoj Trojici slavljenoga Oca i Sina i Duha Svetoga.Zato uvijek iznova pjevajmo, braćo i vječna sabraćo, pjesmu anđelâ i pastirâ i svih stvorenja: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!", kaže se u  Božićnoj poruci mitropolita Amfilohija.