Oboljenja endokrinih organa, prije svega štitaste žlijezde, posle dijabetesa su najmasovnija, i u stalnom su porastu. Iako se u većini slučajeva liječe medikamentima, za mnoge pacijente jedino rješenje je operacija, prenose Večernje Novosti.

Hirurška intervencija neophodna je kod pacijenata koji boluju od zloćudnih i dobroćudnih tumora štitaste žlijezde, ali i ostalih endokrinih organa, kao što su paraštitaste i nadbubrežne žlijezde.

Centar za endokrinu hirurgiju Kliničkog centra Srbije jedina je ustanova u Srbiji koja se isključivo bavi hirurškim liječenjem zloćudnih i dobroćudnih bolesti endokrinih organa. Ovo je ujedno i Centar gdje se operiše i najveći broj endokrinoloških pacijenata iz cijele zemlje.

Samo prošle godine na štitastoj žlijezdi je obavljeno najviše intervencija - 719, dok je zbog bolesti nadbubrežne žlijezde operisano 65, a paraštitaste 134 pacijenta. Od kada je prije nekoliko godina u praksu uveden i laparaskopski vid operacije, na ovaj način su liječena 54 pacijenta, a tokom prošle godine 28.

Uskoro će se, međutim, ovaj centar rasteretiti, jer će nekoliko većih zdravstvenih centara u Srbiji dobiti specijaliste za ovaj vid hirurgije, najavljuje u intervju za "Novosti" profesor dr Ivan Paunović, načelnik Centra.

- Od prije dvije godine uvedena je supspecijalizacija iz endokrine hirurgije, jedina ove vrste u Evropi, koju trenutno završava šest hirurga iz Užica, Kraljeva, Čačka, Novog Sada i Beograda. To znači da će uskoro pacijenti koji su kandidati za operaciju endokrinih organa moći da se operišu u zdravstvenim ustanovama u ovim gradovima.

Kod kojih oboljenja štitaste žlijezde je hirurgija jedini lek?

- Operacija je neophodna kod malignih tumora, kao i kada postoje jedan ili dva čvorića u štitastoj žlijezdi koji pritiskaju vitalne organe vrata ili se štitasta žlijezda spušta iza grudne kosti. I, kod oboljenja koja se jednim imenom nazivaju hipertireoza, jedostavnije rečeno organizam "vidi" štitastu žlezdu kao strano tijelo i napada je. Ako liječenje ljekovima nema uspjeha, i ako je žlijezda uvećana, što se stručno naziva tireomegalija, operacija je jedino rješenje.

Šta se kod pacijenata postiže operacijom?

- Hirurgija omogućava da takvi pacijenti posle operacije budu zdravi. Činjenica da u velikom broju slučajeva posle operacije uzimaju nadoknadu hormona štitaste žlijezde ne čini ih invalidima. To je hormon koji je sintetisan i identičan ljudskom, i ne izaziva nikakve kontraindikacije.

Kada se radi djelimično uklanjanje ove žlijezde?

- Kada u štitastoj žlijezdi postoji jedan nodus, odnosno solitarni dobroćudni čvor, radi se takozvana hemitiroidoktomija. Praktično, ostavlja se zdravi dio režnja štitaste žleijzde. I tada je u većini slučajeva potrebno da pacijent dobija određenu dozu hormona da bi se spriječio kompenzatorni rast preostalog tkiva štitaste žlijezde.

Koje su najčešće bolesti paraštitaste žlijezde?

- Najčešće su to tumori, uglavnom dobroćudni. Najveći broj pacijenata u Centru operisan je zbog primarnog hiperparatireoidizma. Primarno znači da je samo oboljenje u paraštitastoj žlijezdi, što može da bude adenom, kada je uvećana samo jedna paraštitasta žlijezda. Postoji i mogućnost hiperplazije, kada su sve paraštitaste žlijezde uvećane. Karakteristično za bolesti paraštitaste žlezde je što ne daju posebne simptome, pogotovo na početku bolesti. Većina pacijenata koje smo operisali nije imala druge simptome, osim povišenog nivoa kalcijuma i parathormona u krvi. Znatno manje pacijenata je sa sekundarnim hiperparatireoidizmom, a to su pacijenti na hemodijalizi.

U kojim slučajevima hirurzi moraju da intervenišu?

- Sva oboljenja paraštitaste žlijezde zahtjevaju hiruršku intervenciju. Srećom, ove bolesti se danas, zbog poboljšane dijagnostike i rutinskog određivanja kalcijuma i fosfora u organizmu, lakše otkrivaju, i to na samom početku bolesti.

Da li se operacijom završava liječenje?

- Kada se odstrani tumor, potrebno je nadoknaditi kalcijum u kostima. To činimo još dok je pacijent u našoj ustanovi, pa se on kući otpušta potpuno izliječen i zdrav.

- Iako se nalaze tik jedna do druge, oboljenja ovih žlijezda nijesu povezana. Ako je bolest zahvatila jednu žijlezdu, ne znači da će da pređe na drugu. Dešava se jedino, mada rijetko, da pacijent ima oboljenja i štitaste i paraštitaste žlijezde, ali zbog različitih uzroka.

Da li se zbog blizine te dvije žlijezde, tokom intervencije na jednoj može narušiti i rad druge?

- To može da bude jedna od komplikacija operacije štitaste žlezde, kada se, tokom operacije iz nekih razloga, naruši vaskularizacija paraštitaste žlezde. Tada hirurg mora da prepozna devaskularizaciju paraštitaste žlijezde i da napravi autotransplantaciju u mišić na vratu. Osim ove komplikacije druga specifična komplikacija ove hirurgije je i pareza ili paraliza živca koji oživčava sve unutrašnje mišiće grkljana. Zbog toga je endokrina hirurgija specifična i, možda, zahtjevnija od drugih vidova hirurgije.

Ko zapravo liječi maligne bolesti endokrinih organa - onkolozi ili endokrini hirurzi?

- To je posao u koji je uključeno više specijalnosti: endokrinolozi, specijalisti nuklearne medicine, hirurzi, i u malom broju slučajeva i onkolozi. Učešće onkologa je nezamjenljivo kod najtežih bolesti - karcinoma štitaste žlijezde, a to je anaplastični karcinom, kada operacija najčešće nije moguća.