Bicikl je za nekoga strast, za nekoga samo prevozno sredstvo, dok treći zarađuju prodajući ili servisirajući ih.

Bicikli su postali prepoznatljiv dio Zagreba - vezani su posvuda: za lampe ulične rasvjete, saobraćajne znakove, za ograde i stabla, a voze ih podjednako muškarci, žene, djeca i starije osobe. Od prošle godine u gradu se na nekoliko lokacija može lako iznajmiti bicikl.

Grad je iscrtan crvenim biciklističkim stazama ili je dio pločnika za bicikle označen žutom linijom. Uslovi za vožnju su sve bolji, ali još uvijek se biciklisti bore za poboljšanje infrastrukture. Osim što ne zagađuje okolinu i ekološki je prihvatljiv, bicikl je često brže sredstvo za stizanje do cilja od tramvaja ili, čak, automobila u vrijeme gužvi, jeftinije u svakom slučaju.

Udruženje „Moj bicikl“ bavi se promocijom vožnje biciklom kroz grad, te cikloturizmom. U saradnji s gradskom upravom pomažu u kreiranju infrastrukturnih rješenja koja bi zadovoljavala bicikliste i ostale građane. Na nekoliko linija koje voze na brdski, sjeverni dio Zagreba, gradski autobusi javnog prevoza prilagođeni su za prevoz bicikala.

Članovi tog udruženja provode i akcije obučavanja građana kako se voziti gradom te kako izbjeći potencijalno opasne situacije.

U Zagrebu bicikl vozi oko 3,5 posto stanovnika, što je oko 15 do 20 hiljada ljudi, s tim da taj broj varira zavisno od godišnjeg doba. Tako da od početka hladnijih i kišnijih dana u decembru, pa sve do aprila i početka maja taj broj padne na svega jedan posto, kaže Goran Kuprešanin iz Udruženja „Moj bicikl“.

Popularnost biciklizma u Zagrebu naglo je porasla iza 2002. godine, kada je Grad Zagreb odlučio da se na svim novoizgrađenim putevima ugradi i crvenu biciklističku stazu. Kuprešanin se prisjeća kako je drugi biciklistički „bum“ nastao 2008. godine, zajedno s „bumom“ ekonomske krize, kada su ljudi uvidjeli da je bicikl kao prevozno sredstvo puno jeftiniji od automobila.

„Zagreb je definitivno najrazvijeniji biciklistički grad što se tiče infrastrukture i broja bicikala u regiji“, tvrdi Kuprešanin koji sa kolegama u Beogradu razmjenjuje pozitivna zagrebačka iskustva i gdje je nedavno osnovan biciklistički informativni centar.

„Vožnja biciklom je i u Zagrebu do prije nekog vremena smatrana sredstvom za mobilnost siromašnih ljudi koji nemaju novaca za auto. No, to nije istina. Vozač  bicikla ima puno benefita. Vožnja biciklom u školu, na posao, na fakultet ili u prodavnicu sigurno će vam poboljšati cirkulaciju krvi, a i duhovno će vas oplemeniti“, poručio je Kuprešanin.

„Sada je već pitanje ko će kupiti veći i ljepši bicikl, ko će se pokazati u gradu. Bicikl može koštati 800 ili 20 do 30 hiljada kuna, ili kao novi auto. Stvar je do čovjeka koliko mu treba skupi bicikl“, zaključio je Kuprešanin.

U Zagrebu nije dopuštena vožnja po pješačkoj zon. Po Trgu bana Jelačića i okolnim ulicama biciklisti po zakonu moraju da guraju bicikl, a rijetko se dogodi da zbog vožnje biciklisti dobijaju pisane opomene od policije na iznos od 300 kuna (oko 40 eura).

Porastom broja bicikla, učestao je i broj krađa. Ne postoji dovoljno siguran sistem protiv lopova koji haraju i danju i noću po gradskim ulicama. Brzi su i efikasni, ne smetaju im ni nadzorne kamere, a policija uđe u trag tek rijetkim ukradenim biciklima.

Oni koji imaju vrijednije bicikle, počeli su sa ugrađivanjem mini GPS uređaja koji se postave na sakriveno mjesto, u sjedište ili unutar okvira, tako da svoj bicikl mogu lako locirati mobilnim telefonom, ukoliko njihov ljubimac dođe u neželjene ruke. (Anadolija)