Naime, ona se sa opsesivno kompulsivnim poremećajem usmjerenim na neželjene seksualne misli bori već deset godina, a u jednom periodu nije htjela da izlazi iz kuće zbog toga što je sve muškarce koje bi srela zamišljala gole u seksualnim scenama.

Problem je počeo kada je imala 15 godina, nakon što je vidjela jednog dječaka golog. Svake godine se sve više pojačavao, sve dok na kraju nije završila na terapiji, koja joj je pomogla da se suoči sa neželjenim mislima o seksu, pa čak i seksualnim halucinacijama.

Ovdje govori o svojim prisilnim mislima:

Sve veći broj ljudi danas pati od opsesivno-kompulsivnog poremećaja, a pretpostavlja se da je on rezultat užurbanog načina života i prekomjernog stresa. Najčešće se radi o opsesijama poput pranja ruku, brojanja određenih predmeta i sličnim radnjama.

– Odrasla sam u katoličkoj porodici pa mi je bio šok što po cio dan nisam mogla da izbacim slike penisa iz svoje glave, bilo da sam sjedila na porodičnoj večeri ili predavanju. Bio je to pakao – kaže Rouz.

Zbog svog poremećaja je nevoljno i nesvjesno zamišljala gole i u seksualno eksplicitnim scenama – prijatelje, članove porodice, kolege, pa i neznance na ulici. Što je više razmišljala o tome kako da potisne te misli, to se više opterećivala njima i prizivala ih.

Antidepresivi su, takođe, pogoršali problem, a najbolji efekat je imala takozvana “prevencija izlaganjem i reakcijom”, u kojoj je gledala scene golotinje i seksa kako bi se s njima suočila.

Postepeno sam sve manje i manje patila razmišljajući o takvim scenama, ističe Rouz koja svoju priču predstavlja zbog godina stida i nošenja sa stigmom.

Telegraf.rs