Pravoslavni vjernici danas obilježavaju praznik Svetog Kirjaka, u narodu poznatiji i kao Miholjdan. To je vrijeme sjećanja na Svetog Kirjaka, hrišćanskog svetitelja i mučenika iz 4. vijeka koji je još za života smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.

Prema predanju, važio je za velikog iscjelitelja i utješitelja nevoljenih koji se čitavog života borio protiv jeresi. Za sebe je govorio da ga, od kako je monah, sunce nikad nije vidjelo da jede niti da se ljuti na nekoga. Po njegovom pravilniku, monasi su jeli samo jedanput dnevno, i to po zalasku sunca.

Legenda kaže da je uprkos isposničkom životu bio snažan i krupan i da je doživio duboku starost, preminuvši kada mu je bilo 109 godina.

Sveti Kirjak je zaštitnik i slava mnogih srpskih domova. U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja, a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi uvrijedili sveca.

Naš narod vjeruje da su rođeni na ovaj dan posebno nadareni i da će imati mnogo sreće u životu.

Iako to danas, uz svu kišu i vjetar ne izgleda tako, vjeruje se da tek poslije Miholjdana nastupa prava jesen. Period lijepog vremena oko ovog praznika zbog toga se zove Miholjsko ljeto. Postoji i uvriježeno vjerovanje da će ukoliko vrijeme na početku oktobra bude lijepo zima biti hladna.

Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, narod kaže da na današnji dan treba raditi! Običaj vjerovatno potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali posljednji poljoprivredni radovi pred početak zime. 

Izvor: Dnevno.rs