Prema istraživanju Lore Markam, dječijeg psihologa koja je napisala knjigu “Smireni roditelj, srećna braća i sestre: Kako zaustaviti borbe i odgajati prijatelje za cio život” – prinudna izvinjenja su ta koja prave više štete nego koristi.

Ako pitate djecu šta misle o toj roditeljskoj praksi, oni će biti prvi koji će vam reći da je to besmisleno:

“Kad sam ljuta, mrzim da se izvinjavam. To me samo dodatno izluđuje.”

“Ne volim kada se moj brat izvinjava samo zbog toga što naši roditelji to očekuju. Tada izgleda kao da to ne misli. To me dodatno ljuti.”

“To lažno izvinjenje mi ništa ne znači.”

Forsiranje riječi “žao mi je” i “izvini” ne samo da uči pogrešne lekcije, već uopšte ne rješava suštinski problem.

“Višedecenijsko istraživanje o vezama bilo koje vrste, pokazuje da kada se jedna osoba osjeća primoranom da se izvini drugoj osobi pre nego što su on ili ona spremni, to ne pomaže pri rješavanju sukoba niti rješava suštinski problem. Vjerujemo da isto važi i za djecu kada se radi o prijateljima, braći i sestrama,” kaže Lora Markam.

Dakle, šta umjesto lažnog izvinjenja?

Koncentrišite se na razvoj komunikacije a ne na prisilna izvinjenja

Naučite djecu da izraze svoje želje i potrebe, slušaju jedni druge i ako treba, tražite da ponove ono što su čuli da njihov brat kaže. Tek tada će početi da rješavaju svoje sukobe na dubljem nivou, tako da će izvinjavanje uskoro postati suvišno, ili sasvim iskreno..

Sačekajte da se ljutnja utiša

Ako vaše dijete hoće da se izvinjava, slušajte mu glas. Ako i dalje zvuči ljutito, jasno recite da ne želite neiskreno izvinjenje. I da lažno “žao mi je” neće učiniti da se iko od zavađenih strana osjeća bolje.

Dozvolite djeci da srede stvari na svoj način

To ne treba da zvuči kao kazna. Morate ih ohrabriti da sami smisle način na koji će se iskupiti kod brata ili sestre (možda neki crtež, popravka polomljene igračke). Ili im jednostavno recite: “Znam da ćeš naći savršen način da izgladiš nesporazum” i napustite sobu.

Budite vi primjer za ispravnu komunikaciju sa ljudima

Djeca uče od nas kako da komuniciraju sa ljudima i kako zvuči i izgleda kada se iskreno izvinjavamo,” piše Markamova. Ako smo mi primjer bezkonfliktne komunikacije i smirenog rješavanja sukoba i djeca će se ugledati na nas.

Izvor: Stil