U nekim rijetkim slučajevima se dešava da muškarac ima alergijsku reakciju na svoju sopstvenu spermu, to stanje je poznatije kao sindrom post orgazmične bolesti (post orgasmic illness syndrome odnosno POIS).

POIS je definisan simptomima sličnim gripu, a koji nastaju neposredno nakon ejakulacije. Ti simptomi uključuju zapušeni nos, svrab u očima, bol u mišićima i grlu, glavobolju, iscrpljenost, grozničavost  i poteškoće u govoru.

"Za samo pet sekundi osjetim kako se sa vrha svijeta rušim u provaliju. Ako možete da zamislite kako se zgrada ruši, onda možete da shvatite kako se moj mozak osjeća nakon orgazma" tako Din opisuje svoje stanje.

"Pitao sam se da li se svi poslije orgazma osjećaju tako i da li vješto kriju koliko je nakon seksa njihovo tijelo slabašno", kaže Din.

U početku je Din mislio da je njegovo stanje sasvim normalno, da bi tek kasnije otkrio da odgovor njegovog tijela na orgazam nije uobičajeno stanje nakon seksa. Kako je postajao stariji, njegovo stanje se pogoršavalo i moglo je da traje i po nekoliko dana nakon orgazma. O toj temi nije imao sa kim da razgovara, pa je na Internetu pretražio svoje simptome i otkrio forum na kom su pisali muškarci koji pate od POIS-a.

Prema holandskom neurologu Marselu V. Valdingeru, koji je 2002. godine identifikovao POIS to je stanje u kom tijelo reaguje na sopstvene tjelesne tečnosti, od njega uglavnom boluju muškarci, ali se može desiti i da žene osjećaju njegove simptome.

Kako je ovo stanje poznato tek od 2002. godine, u literaturi je zabilježeno samo oko 50 slučajeva POIS-a. Naučnik i ljekar Hoang Minh Tue Ngujen, kaže da drugi poznati indikatori POIS-a uključuju razdražljivost, nemogućnost usredsređivanja, neurednost i depresiju.

Simptomi POIS-a mogu da traju od dva dana do jedne nedjelje i spontano nestanu nakon toga.

Istraživači još uvijek ne znaju šta izaziva POIS, ali postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Jedna hipoteza ukazuje na hemijsku neravnotežu u mozgu, dok druga nagovještava alergiju na spermu ili autoimunu bolest.

"Trenutno ne postoji poznat tretman POIS-a, dijelom zbog rijetkosti bolesti. Zato je onima koji ga imaju, prepušteno da se sami nose sa efektima", kaže Ngujen.

Kada je imao 14 godina, Din je pokušao da razgovara sa svojim ljekarom, ali smatrao je da je to "previše neprijatno i previše perverzno". Taj ljekar mu je dijagnostifikovao kliničku depresiju, a Din potvrđuje da je zaista bio depresivan i da je povremeno imao samoubilačke misli. Ali nije jasno da li je njegovo mentalno stanje izazvalo neželjene efekte nakon orgazma ili obrnuto.

Ono što je jasno je da POIS može da uništi nečiji život. Ne samo zato što potencijalno ometa dnevne aktivnosti pacijenata, već i otežava odnose, stvarajući dubok unutrašnji konflikt oko seksa i intimnosti.

Din trenutno pije antidepresive, za koje tvrdi da suzbijaju akutne efekte simptoma POIS-a, pa sada može doći do orgazma bez osjećaja da ga je "pregazio kamion". I zapravo, postoje dokazi da određene vrste antidepresiva mogu ublažiti simptome ove neobične bolesti, lijekovi kao što su selektivni inhibitori ponovnog uzimanja serotonina (SSRI) i Prozak (Prozac) mogu značajno pomoći oboljelima.

Ngujen kaže da antihistaminici, benzodiazepini i "terapije hiposenzibilizacijom sa autolognim sjemenom" (odnosno da se pacijent injektira sa sopstvenom spermom) mogu biti potencijalni lijekovi.  Ali kako ljekari ne znaju šta tačno izaziva ove poremećaje, imaju malo sredstava za liječenje.