Podsjetimo od te tačke optužnice Karadžić je oslobođen prošle godine, nakon rasprave po pravilu 98 bis, tokom koje optuženi može zatražiti nakon izvođenja dokaza tužilaštva - oslobađanje od tačaka optužnice za koje smatra da ih tužlaštvo nije dokazalo.
Haške sudije su ga tada oslobodili po prvoj tački optužnice - za genocidnu namjeru vodstva bosanskih Srba - da uništi dio ili grupu građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u prvoj godini rata, dok po deset tačaka optužbi još treba odgovarati.
Tužilaštvo je u prvoj optužnici teretilo Karadžića za genocidnu namjeru u 41-oj opštini, da bi broj bio smanjen zbog što bržeg procesuiranja - prvo na 27, a na kraju na samo 7 općina. Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik ostali su u optužnici kao ogledni primjeri u kojima su zločini dosegli razmjere genocida.
Ali ne i za haške sudije, koji su po toj tački oslobodili Karadžića.
„Razmotrivši ukupni korpus dokaza koji stoje pred ovim Raspravnim vijećem u vezi sa ubijanjem, nanošenjem teških tjelesnih ili duševnih povrijeda, prisilnim premještanjem i nametanjem uslova života na bosanske Muslimane ili bosanske Hrvate u zatvorenim objektima u opštinama, Vijeće zaključuje da ne postoje dokazi da su te akcije došle do nivoa na kojem bi razumni presudilac o činjenicama mogao doći do zaključka da su počinjeni sa namjerom da se bosanski Muslimani i/ili bosanski Hrvati kao takvi unište u cijelosti ili djelomično“, naveo je predsjedavajući sudac korejskog porijekla O Gon Kwon.
VIDEO: Odluka raspravnih sudija o raspravi po pravilu 98 bis (zahtjevu za oslobađanjem na polovici suđenja)
Uprkos odluci o oslobađanju po prvoj tački optužnice, ostala su mnoga svjedočenja o ubijanju hiljede ljudi, kao i o sistematskom silovanju te zlostavljanju civila u brojnim manjim ili većim logorima - kako bi se što većoj grupi građana određene nacionalne skupine nanijela teška trauma, zbog koje se više neće vratiti.
Prilikom žalbene rasprave tužilaštvoo će žalbene sudije podsjetiti na primjere masovnih ubistava, na primjer na području Zvornika, o čemu već postoje presuđene činjenice na Haškom sudu.
„Početkom lipnja nekoliko hiljada muslimana iz različitih sela tjerani su na područje Bijelog Potoka – otprilike 750 muškaraca odvojeno je od žena i djece. Žene i djeca su poslani autobusima i prognani, a muškarci su zatvoreni u školi u Karakaju, gdje ih je 160 otprilike ubijeno, još 190 ih je odvedeno u klaonicu i tamo ubijeno. uopšteno, kada je riječ o Gerinoj klaonici, ona je otvoreno funkcionirala kao mjesto pogubljenja i sabirni centar za stotine pobijenih muslimana.“, opisao je prilikom odgovora na Karadžićev zahtjev za oslobađanjem na polovici suđenja - glavni tužitelj u procesu Alan Tieger, koji će se i tokom srijede obratiti Žalbenom vijeću.
Modus operandi srpskih snaga primjenjen u Zvorniku 1992.godine, istovjetan je onom u Prijedoru, a kasnije i u Srebrenici 1995.godine, za koju će Karadžić ipak odgovarati po optužbi za genocid.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra, u Prijedoru je tokom rata ubijeno ili nestalo preko 4.000 bošnjačkih civila što ga svrstava po broju žrtava, u odnosu na ukupan broj stanovnika – odmah iza Srebrenice. Nakon što su bosanski Srbi (vođeni SDS-om) zauzeli spomenute opštine 1992.godine, formirani su zloglasni logori u kojima su organizovano ubijani i zlostavljani zatvorenici. Ta činjenica će biti i jedan od glavnih faktora prilikom donošenja konačne odluke žalbenih sudija o tome – je li se tamo dogodio genocid te treba li Karadžić i za to odgovarati.
Budući da su sudije odbile Karadžićev zahtjev za oslobađanjem po svim tačkama optužnice, oslobodivši ga samo po jednoj, on se od jeseni prošle godine brani od preostalih deset.
Do sada je izveo oko 130 svjedoka dok ih namjerava pozvati još preko 400. Ali neizvjesno je hoće li se svi odazvati, odnosno hoće li one koji ne žele doći u Den Hag sudije na to natjerati izdavanjem obvezujućeg naloga (subpoene).
(Izvor:Radio Slobodna Evropa)
