Porodična kuća Jovića nalazi se u planinskom selu, u kojem nemaju komšije, a Života svakog jutra ćerke Tamaru i Teodoru u naručju, ili pešice vodi osam kilometara kroz bespuće Kopaonika do asfaltnog puta, jer nema autobuskog prevoza,piše Beta.

"Teško mi sve to pada, nosim obije, jednu, pa drugu, pa onda malo hodaju same. Preplačem cio put, okrećem glavu da ne vide moje suze. Kad stignemo do asfaltnog puta, čekamo da naidje bilo kakav prevoz. Svako hoće da nas poveze, uglavnom drvosječe sa kamionima", kazao je Jović.

On dodaje da ćerke svakog dana čeka ispred predškolskog u Kuršumliji, nakon čega ih ponovo istim putem vraća nazad za Seoce.

Majka Sanja Jović (39) je rekla da svakog dana u strepnji čeka da se vrate u selo.

"Gotovo nikad nisu stigli kući prije mraka. Svakakve me misli muče, da nisu sreli vuka ili divlje svinje. Svašta ovde ima, pa krenem im u susret sama kroz šumu", istakla je ona.

Prema njihovim riječima, za pomoć su se svima obraćali, kako opštini Kuršumlija, tako i Centru za socijalni rad, Crvenom krstu, ali se svako obraćanje završilo na obećanjima.

Dodaju da su tražili stambeni prostor u Kuršumliji ili prevoz za djevojčice, ali i pomoć u hrani.

Porodica Jović živi u oronuloj staroj kući, a preživljavaju od nadnica koje Života zaradi vikendom, kada djevojčice ne idu u predškolsko ili kada je raspust, dok tokom ljeta obradjuju plantažu malina. Ove zime stanovali su u kući jednog rođaka koji im to nije naplaćivao, ali im je on otkazao stan, pa su morali da se vrate na planinu.