Veselin Raković iz Bijelog Polja, lovac od najmlađih dana i veliki ljubitelj pasa vlasnik je 7 lovačkih pasa. Pored njih, prije nekoliko godina udomio je ženku, mješanca. Od nje mu je prije par godina ostalo i jedno štene koje je sada trebalo da ima 3 godine.

Poučen primjerima iz azila regiona, konkretno onog u Beogradu gdje se godinama nalazi nekad porodični pas rase šarplaninac koji je u azil morao zbog oboljenja i svokodnevne terapije i kojeg godinu dana uredno posjećuju, odlučio je u maju da trogodišnju ženku preda azilu u Beranama. 

"Nisam baš očekivao da će uslovi biti kao u beogradskom, ali sam očekivao pristojne uslove, makar za preživljavanje, da će imati smještaj i hranu", kazao je on za Kodex.

Raković je nakon 10tak dana od predaje pošao do Berana da obiđe svog psa, ponese za njega hranu a ako bude nezadovoljan uslovima i da ga preuzme i vrati kući. Kajanje što je predao svog psa pretvorilo se u veliki osjećaj krivice i tuge jer svog psa nije pronašao u azilu.

"Ušao sam u azil predstavljajući se kao lovac, a ne kao vlasnik jednog od pasa jer drugačije ne bih mogao ući. Međutim od mog psa nije bilo ni traga ni glasa. U tom momentu bilo je u azilu oko 10-15 pasa na pansionu u veoma lošem stanju, bili su mršavi i izgladnjeli", kazao je Raković za Kodex. Pitao je gdje je njegov pas, međutim nije dobio konkretan odgovor od radnika Prihvatilišta za napuštene životinje, odnosno nije dobio podatak da je pas udomljen, a pošto ga u azilu nije pronašao, preostala je treća mogućnost - da je pas uspavan. Raković tvrdi da je pas bio potpuno zdrav i da apsolutno nije bilo razloga za eutanaziju.
Nezvaničnim kanalima se, kako nam je ispričao, raspitivao šta se dešava sa psima i  dobio potvrdu, da se psi nakon par dana uspavljuju, izuzev onih nekih rasnih koji imaju veće šanse za udomljavanje.

"Simbolično ili ne, u blizini azila se nalazi groblje. Neću dozvoliti da ovakav odnos, konkretno prema mom psu prođe nekažnjeno i podnijeću prijavu protiv odgovornih", kazao je Raković koji je ostao bez psa.

Sonja Puletić, volonter u zaštiti životinja iz Bijelog Polja kaže da je ovo samo još jedan slučaj u nizu.

"10 godina nakon donošenja Zakona o zaštiti dobrobiti životinja, tj.prostog preuzimanja pravnih akata EU i izgradnje azila u nekim crnogorskim opštinama, stanje se samo prividno promijenilo i to u sljedećem: brutalne akcije odstreljenja pasa lutalica, potom postavljanja otrovnih mamaca uglavnom u gradskom jezgru gdje je najveća koncentaracija lutalica, sada se, kao sto ste čuli iz priče gospodina Rakovića, radi mnogo suptilnije a sve pod plaštom humanog odnosa prema životinjama i pod paravanom zakonske regulative.", kazala je Puletić za Kodex.

Dodaje da Opština Bijelo Polje nije našla ekonomski interes za  osnivanje  azila ali vjeruje da se izdvajaju velika sredstva za troškove prihvata pasa u Beranama.

"Velike su tu nepoznanice,počev od broja pasa za koji se plaća smještaj,i njihova dalja sudbina,tj.da li su psi koji se nalaze u azilu upravo oni pokupljeni sa teritorije naše opštine,jer ne postoji identifikacija istih, zatim broj pasa kojima je izvršeno uspavljivanje neposredno nakon prijema i  kriterijumi po kojima se vrši selekcija pasa za eutanaziju, što se, prema našim saznanjima vrši odokativno", kaže Puletić.

U prilog tome navodi činjenicu da je Veselin Raković tokom posjete u maju uspio da uđe u  azil i tada je u njemu bilo samo desetak izgladnjelih pasa,a samo deset dana prije, kaže Puletić,  isporučeno je sa teritorije opštine Bijelo Polje najmanje pet- šest  pasa lutalica.

Podsjeća i da su do sada evidentirane brojne primjedbe NVO, da su na internetu dostupne fotografije izgladnjelih pasa u kavezima, bez hrane i vode.

"Neobjašnjiv nestanak pasa neposredno po prijemu su samo kap u moru pitanja na koje je najpozvaniji da odgovori  osnovani  Savjet za zaštitu  dobrobiti životinje čiji izvještaji sa  8/9 sjednica, uglavnom  obiluju “ posebnim zadovoljstvom postignutim rezultatima.”", poručuje Puletić koja tvrdi da su psi prepušteni na milost i nemilost radnika Komunalnog. Kao pozitivan primjer navodi azil u Podgorici gdje su posjete dozvoljene dva puta dnevno, za razliku od onog u Beranama u kojima su, tvrdi, zabranjene i koji je kaže, svojevrsni "logor za pse".

Direktor Komunalnog: Udomljeno preko 400 pasa

Prihvatilište za napuštene životinje otvoreno je 2015. godine i od tada je bilo privremeni dom za 687 pasa, kazao je za portal Kodex u telefonskom razgovoru Savo Vučetić, direktor Komunalnog preduzeća u Beranama u okviru kojeg i funkcioniše Prihvatilište.

"Od toga 441 pas je udomljen a 210 je eutanazirano", kazao nam je Vučetić ističući da zaposleni veterinarske ambulante sa kojim preduzeće ima ugovor vrše procjenu koji pas treba biti uspavan.

"To su uglavnom psi sa nekim težim oboljenjima ili izuzetno agresivni psi", kaže Vučetić sa zadovoljstvom ističući činjenicu da je tri puta veća brojka onih udomljenih. Prihvatilište je, kaže, sa finansijskog aspekta neisplativo za preduzeće, ali u pitanju je human pristup i rad.

Tvrdi da postoji jasna evidencija, odnosno ugovor o udomljavanju sa svakim od vlasnika, a da ni inspekcija, koja ih kaže često posjećuje, prilikom poslednjeg nadzora, u decembru prošle godine, nije evidentirala nijedan propust.

Ugovor u prihvatu pasa imali su sa svim okolnim opštinama, od kojih neke, kaže nikad nisu dovodile pse, već samo radi pokrića, potpisivale ugovor.

"Najkorektniju saradnju svakako imamo sa Opštinom Bijelo Polje", ističe Vučetić koji dodaje da se trenutno u Prihvatilštu nalazi 36 pasa.

Upitan da prokomentariše optužbe da je Prihvatilištu zabranjen pristup kaže da je makar 400 osoba koje su udomile pse moralo ući. Priznaje pak da je pristup ograničen, jer je kaže bilo slučajeva kada su prilikom obilaska pojedinci i prosipali otrov u kaveze i dr.

120 eura po psu

“Komunalno preduzeće Bijelog Polja je napravilo ugovor sa azilom u Beranama da sve  pse lutalice i dr životinje koje uhvatimo sa javnih površina budu smještene u azil.Ugovor je sačinjen prošle godine”, kazao je za Kodex šef jedinice Čistoća tog preduzeća, Senad Pačariz.

Služba tog preduzeća Zoo higijena je zadužena za čišćenja javnih površina uglavnom od uginulih životinja ali i hvatanje pasa.

"U 2019. godini mi smo azilu u Beranama predali 93 psa lutalica na dalji tretman.  Imali smo  slučajeva i da te uhvaćene pse i vratimo ljudima koji se jave da su to njihovi ljubimci", kazao je Pačariz ranije za Kodex.

Pačariz: Vodimo jasnu evidenciju o broju uhvaćenih i predatih pasa

Tvrdi da se strogo i precizno vodi evidencija o predatim psima azilu.

"Svaki uhvaćeni pas se smješta u naše kaveze, svaki je fotografisan i imamo evidenciju tih pasa. Prilikom predaje daje se opis, dakle njegova težina, godine, rasa, boja, karatkeristike. Takav opis u pisanoj formi dobijamo u u vidu zapisnika o preuzimanju i imamo svoju evidenciju predatih pasa opisanih od strane stručnih ljudi iz azila.", navodi Pačariz koji dodaje da je na ulici evidento  sve više pasa ali i da ima dosta onih koje su vlasnici odbacili i da po pravilu oni budu opasniji po druge ljude. Bilo je kaže slučajeva da napadnuti od strane pasa budu i radnici Komunalnog. Ističe da je sve veći broj lutalica u ruralnom području i da po pisanom zahtjevu mještana izlaze na teren i hvataju ih.

"Svakog uhvaćenog psa predajemo azilu u Beranama i o tome strogo vodimo računa. Kakva je dalja  procedura, ne provjeravamo, da li će ga udomiti, držati, uspavati, mi to ne kontrolišemo i to nije naša obaveza, niti na to imamo pravo", rekao je Pačariz.

Bjelopoljsko Komunalno po jednom predatom psu Prihvatilištu u Beranama plaća 120 eura bez PDVa. Pačariz ističe da su troškovi znatno veći kada se tome dodaju troškovi prevoza, radnika itd.Osim toga,dodao je, psi lutalice Komunalno koštaju i sa druge strane, jer su građani podnijeli na desetine tužbi za odštetu po osnovu napada pasa lutalica na ljude i domaće životinje.