Prema riječima Vojislava Babića, koji je 1967. godine iz Trepača doselio na imanje u Kunku, voda se nikad ranije nije zadržala toliko dugo kao minulog proljeća.
-Poslednjih nekoliko godina nivo vode u polju bio je izuzetno visok. Naročito je to izraženo otkako je Elektroprivreda ugradila treći agregat na Perućici, koji guta dvaput više vode nego što je to bio slučaj sa dva ranije montirana. Posledice poplava su vidljive. Naročito se to osjetilo na livadama u Kovačevoj lokvi, površine 50 hektara, gdje je rod sijena bio minoran. Samo na mojih deset rala rodio je tovar sijena po ralu, iako su u rodnim godinama prinosi bili i po šest i više tovara, kaže Babić.
On naglašava da su svi koji su posijali ozima žita ili djetelinu štetovali novac i trud. Nanovo su morali obrađivati zemlju, ali sa zakašnjenjem, tako da je i rod kasnio.
-Već se tužim sa EPCG za nadoknadu štete iz 2010. godine. Spor sam izgubio i on je u ponovnom postupku, jer u toj kompaniji ne osjećaju odgovornost za štetu, već se pozivaju na elementarnu nepogodu. Iako sam želio da angažujem sudskog vještaka, hidrogeologa po struci, doktora nauka s fakulteta u Podgorici, nijesu mi to dozvolili, već je EPCG angažovala svog čovjeka koji je, koliko mi je poznato, po struci geolog. Situacija je više nego jasna. Navodili su vodu na svoju vodenicu. Geolog kog su angažovali je radnik EPCG, pa je više nego očigledno da će štititi interes kompanije u kojoj radi, smatra Babić.
On tvrdi da je EPCG mogla da iskontroliše dinamiku rasta vode…
-Očigledno je falilo volje kod odgovornih u toj kompaniji koji su stvarajući vodni potencijal željeli da se dodvore Italijanima. Željeli su da novom strateškom partneru pokažu kolikim bogatstvom raspolažu, ne mareći za to što će nas potopiti. Ove godine nijedna kuća nije poplavljena, jer su im mještani Ozrinića zaprijetili da će odgovoriti silom ukoliko im domovi budu ugroženi - ističe Babić, napominjući da već sada pedesetak mještana razmišlja o novoj tužbi protiv EPCG za nadoknadu štete na imanjima.
Uzaludan trud
-Imanja su nam poplavili, a voda se zadržala dugo. Potom je suša uzela danak, tako da ove godine nijesmo imali koristi ni s livada, ni iz bašti. Uzaludan je bio sav naš trud i rad. Ako komšije budu složne, i mi ćemo se solidarisati da se zajedničkim snagama izborimo za ono što nam pripada. Selo je nepunih deset kilometara udaljeno od grada, a odsječeno je od svijeta već dio godine- kazala je Vasa Mijušković.
Suzili slivski ponor
Vojislav Babić naglašava da ga ne bi začudilo i da je EPCG Italijanima prodala Slivlje kao jezero.
-I Vojvodina je bila plavno područje, pa su regulisali taj problem i napravili gradove. Međutim, slivski ponor, na kom je otvor od 60 kvadratnih metara, sužen je na četiri – pet metara. To je isto kao da bi se našao neki pametnjaković pa suzio prolaz Dunava kroz Đerdapsku klisuru za deset puta… Opet bi na tom području imali Panonsko more kao nekad. Onda bi i njihova Elektroprivreda, kao što to sada čini naša, konstatovala da je to područje plavno- kaže Babić.
Tužiće i Opštinu Nikšić
Babić naglašava da je put preko Planinice neupotrebljiv od 2010. godine kada je stradao od poplava, te da od tada čekaju na njegovu rekonstrukciju.
-Tada je saniran put preko Slivlja i odron u Poviji. Pet klilometara puta od Povije do Kunka ostalo je za sramotu. Razmišljamo i o pokretanju sudskog postupka protiv Opštine Nikšić koja je potrošila novac odobren za sanaciju saobraćajnice preko Planinice. Zahtijevaćemo i sanaciju pješačkog puta koji vodi obodom polja, kao i i proboj još kilometar šume kako bi saobraćajnica bila u cjelosti osposobljena za saobraćaj, čime bismo bar donekle riješili problem koji imamo kada vode nadođu- istakao je Babić.
(Izvor:Dan)