On ukazuje da pogrešno shvatanje granica slobode izražavanja i njena zloupotreba, naročito u onlajn svijetu, veoma često prelazi u otvoren govor mržnje, a reakcije na takve slučajeve najčešće proizvode novi govor mržnje, u čemu svjesno učestvuju i političari.

Bjekovićeva zamjenica je nedavno donijela mišljenje da izraz "posrbica" ne predstavlja govor mržnje, ali ističe da je fokusu javnosti izmaklo to da su jasno utvrdili "da se radi o uvredljivom govoru i da se ne bi smio upotrebljavati ni u javnom, ni u političkom diskursu".

"Drugo, za govor mržnje nije dovoljna samo činjenica da se radi o uvredljivoj riječi ili poruci. Bitan je i kontekst u kojem je riječ plasirana, povod u smislu mjesta na kojem je izrečena i razloga zbog kojeg je izrečena, posljedice koju je riječ izazvala, naročito ako se poziva na nasilje i konačno ponašanje onog koji govori, nakon što je takvu uvredu izrekao. Ne mislim da je nešto sa čime se treba ponositi korišćenje trermina "posrbica". Sa druge strane, meni se većom uvredom čini asocijacija koju u vjerskom smislu taj termin proizvodi kod jednog dijela naših građana islamske vjeroispovijesti i koja je očigledno razlog pitanja koje se odmah postavilo u javnosti u odnosu na termin "poturica". Ako mogu da dam svoj sud o tome, mislim da su i jedan i drugi termin jednako uvredljivi u današnjem kontekstu, da ih ne bi smjeli koristiti u komunikaciji među ljudima samo sa ciljem nanošenja uvrede, a ne rješavanja nekog vitalnog društvenog pitanja" kaže Bjeković dodajući da kao građanin nikada ne bi posegao za tim terminima, jer zna da time vrijeđa ljude, te poziva sve da se od toga uzdrže.

Ukazuje da je govor mržnje već duže vremena, prema ocjeni brojnih subjekata, jedan od velikih problema sa kojima se suočava crnogorsko društvo.

Bjeković ističe da se pokazalo da je govor mržnje naročito izražen u tenzičnim i osjetljivim vremenima kada na dnevni red dođu teme kao što su identitetska i druga pitanja koja duboko dijele društvo. Navodi da je govor mržnje prisutan u komunikaciji građana putem društvenih mreža ili kroz komentare na portalima, ali i u govoru javnih ličnosti, u koje spadaju i političari.

"Njihova retorika i ponašanje veoma se odražavaju na atmosferu u društvu generalno i stoga je na njima velika odgovornost i moć da usmjeravaju ove pojave i procese. Smatram da su oni veoma svjesni te činjenice, ali nažalost ne vidim često volju da svojim primjerom utiču i podstiču drugačiji pristup debatama i raspravama od javnog značaja. Nekako je postalo uobičajeno da se vrlo grubim rječnikom, često vrlo uvredljivim i primitivnim, odnose prema neistomišljenicima, ali da se svako sjeti i osjeti pogođenim kad se sam nađe na meti takvog govora", kaže Bjeković.

Ističe da ono što možemo smatrati pozitivnim jesu negdje i sve češće reakcije građana koji ukazuju na negativne primjere javnih ličnosti i prijavljuju kada neki činovnik, službenik ili nosilac odgovorne funkcije, kao i ličnosti od ugleda, koriste govor mržnje ili druge oblike neprihvatljivog i diskriminatornog izražavanja.

"Uloga medija u suzbijanju govora mržnje je zaista ogromna, budući da su novinari kreatori javnog mnjenja i neko ko donosi odluku o tome koliko prostora dati određenoj temi i na koji način se njom baviti. Jasno je da "ugao priče" nekada utiče i na cijeli kontekst i reakcije, zbog čega polažemo velike nade da će medijska zajednica i u budućnosti biti jedna od ključnih snaga i saveznika u promociji drugačijeg narativa. I ovom prilikom ukazujemo da je na govor mržnje potrebno reagovati neselektivno djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama", poručuje Bjeković.

Rad otežavalo "desetkovanje" zbog korone

Bjeković ističe da su, prema preliminarnim podacima, u tekućoj godini primili 968 predmeta, od kojih se najveći dio odnosio na rad državne uprave (40%), zaštitu od diskriminacije i od torture skoro po oko 170 i na zaštitu prava djeteta i oblast socijalne zaštite preko 210 predmeta.

Kaže da je značajan dio posla odrađen dalje od očiju javnosti, kroz rad sa strankama, davanje pravnih savjeta, uputstava na odgovarajuća pravna sredstva bez vođenja postupka, izvještavanje međunarodnih organizacija, učešće u radu međunarodnih organizacija, ostvarivanje međunarodne saradanje i slično.

"Sve u svemu obiman i zahtjevan posao, koji se mora sagledati i iz činjenice da smo periodično bili "desetkovani" kovid-19 infekcijom", navodi Bjeković.

Prva žrtva pandemije kovid-19 bila ljudska prava

Bjeković navodi da ne možemo reći da se usvojeni zakoni ne primjenjuju u praksi, ali da ipak postoje određeni problemi, posebno kada se radi o međunarodnim standardima.

Ističe da su ljudska prava uvijek na iskušenjima u uslovima različitih kriznih sitaucija (zdravstvenih, društveno-političkih i sl.), te "otuda i konstatacija da su 'prva žrtva pandemije kovid-19 bila ljudska prava'".

"Dok god postoje pritužbe građana i utvrđene povrede prava, znači da moramo raditi na poboljšanju odgovora cijelog sistema javne uprave u odnosu na ostvarivanje garantovanih prava i sloboda građana, uz poštovanje načela jednakosti i nediskriminacije. Treba biti fer i ukazati da se veći dio administrativnih poslova i procedura završava po pravilima i u predviđenoj proceduri, ali da nažalost postoje i dalje slučajevi loše prakse i postupanja. Iskustva pokazuju da se građanima povjerenje u institucije često poljulja zbog dugotrajnih postupaka, "ćutanja uprave" – ignorisanja i neodgovaranja na zahtjeve građana, čestih poništavanja odluka i vraćanja na ponovno odlučivanje, neodlučivanje po žalbi, strogo birokratskog pristupa, a nekad i korišćenja previše stručne terminologije", kaže Bjeković.