"Ta tzv. justinovska struja, čiji je rodonačelnik vladika Nikolaj Velimirović, počiva na mržnji prema Zapadu, odbacivanju svih temeljnih liberalnih vrijednosti, misticizmu i nazadnjaštvu. Kad se sve to pretoči u političke poglede, gotovo uvijek se pretvara u podršku autoritarnim ideologijama i autokratskim vladarima. I njihovim ratovima, naravno. Od Miloševića do Putina", istakao je on.

Za sagovornika Pobjede je „frapantno kolika je ova struja pravoslavnog fašizma“, jer, dodaje on, „u pravoslavlju ima i drugih mnogo umjerenijih pogleda“. Ta struja, kako kaže, „zapravo ponavlja argumente originalnih ideologija iz 1920-ih i 1930-ih godina.“

"Za agresivne i osvajačke ratove uvijek su krivi drugi, a ne oni koji ih vode, razaraju zemlje, ubijaju gradove i čine ratne zločine. Hitler i njegovi ideolozi su za ratove koje su oni započeli i vodili optuživali „nepravedni međunarodni poredak“, Versajski mir, „međunarodni boljševizam“, „zapadne plutokrate“, zemlje u kojima živi njemačka manjina, a iznad svega „međunarodno jevrejstvo“. Kada ima toliko „krivaca“, ratovi koje vodite izgledaju skoro kao neizbježni, nešto do čega je moralo doći, pa samim tim i „pravedni“", naglašava Darmanović.

I sada, ističe sagovornik Pobjede, „slušamo istu melodiju, samo sa drugim taktovima“.

"Za rat u Ukrajini krivo je „bezbožništvo“, „komunistička ideologija“, a iznad svega „međunarodni protestantizam“. Dakle, opet svi samo ne oni koji su taj rat započeli, napali miroljubivu suverenu zemlju sa obrazloženjima koja djeluju toliko nevjerovatno da se sada traže nova još nevjerovatnija, o fabrikama „biološkog i hemijskog oružja“ i sličnim sci-fi scenarijima", navodi on.

Sve je, kaže Darmanović, vrlo tipično.

"Oni koji nikada nijesu imali snage da jasno osude ratne zločine i njihove počinioce u svojoj zemlji, nego ih do dan-danas pretvaraju u nacionalne heroje i martire, nemaju drugog pravca nego da nastave da opravdavaju slične ideologije i njihove protagoniste i kada se to dešava negdje drugdje", objašnjava on.

Tragedija Ukrajine je, kako kaže, za njih, u osnovi, nevažna.

"Ukrajina se, u njihovom shvatanju stvari, samo našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, sa „pogrešnim“ saveznicima, „pogrešnim“ izborom vlade od strane svojih građana, i što bi se narodski reklo – „ko im je kriv“. Ovaj cinizam sa zločinačkim posljedicama nastoji se, putem izjava, poput ove o kojoj govorimo, pretvoriti u javno mišljenje što većeg broja ljudi", naglašava Darmanović.

Kakav god da bude privremeni epilog na bojnom polju, uvjeren je naš sagovornik, Putinov rat u Ukrajini ne može se po njega i njegov režim dobro završiti.

"Ipak, ne jednom smo u savremenoj istoriji gledali kako diktatori u krizi nastoje da tu krizu prošire. Zapadni Balkan je jedan od kandidata za proširenje krize. Vjerujem, ipak, da šanse za to nijesu velike. Naši euro-atlantski partneri i saveznici su pokazali značajnu energiju u suočavanju sa novom situacijom i odlučnost da se zaštite, pogotovo u zemljama članicama NATO", ističe nekadašnji šef crnogorske diplomatije.

Nada se i da su razni politički akteri kod nas izvukli neke pouke i zaključke.

"Domaći populisti i nacionalisti koji su, pri tome i Putinovi obožavaoci, trebalo bi da znaju ili bar da osjećaju, da im je, ako ostanu vjerni dosadašnjim ideologijama, ratom u Ukrajini današnji ruski autokrata de facto uništio političku budućnost. To bi možda moglo da dovede do razmatranja umjerenije politike, jer je vrhunski interes političara, ako su racionalni akteri - da traju", poručio je Darmanović.