Nije lako pronaći riječi kojima bi se sjetili Mirka Kovača i njegovog djela. Možda je još teže bilo Predragu Matvejeviću, dugogodišnjem prijatelju nedavno preminulog pisca i jednom od najznačajnijih savremenih autora u Evropi; teško da govori u ovom trenutku.
U razgovoru za Portal Analitika, Matvejević nam je odškrinuo vrata svoje duše i podario nesvakidašnje uspomene o vremenu provedenom sa Kovačem.
„Moja veza sa Mirkom Kovačem dugo traje. Gledam sada datume: gotovo četrdeset godina, negdje od 1974. godine - tada još ne poznajući Mirka Kovača osobno, kada je hajka počela oko njegove knjige „Rane Luke Meštrevića“. Toj knjizi je najprije dodijeljena (1971. godine), a zatim brutalno oduzeta književna nagrada Valjeva, koja nosi ime Milovana Glišića. Ja sam stao iza njega, zbog Kovačevog opstanka“, počinje Matvejević i postavlja pitanja koje su se tada, kada je riječ o Kovačevom djelu, jedina mogla nametnuti.
Kako se može jednom takvom piscu, jednom takvom djelu, takvoj knjizi, dati nagrada pa onda javno oduzeti? Ko se tu umiješao? Tom prilikom sam uputio redakciji „Oka“ u Zagrebu pismo koje je izašlo, srećom, a u kojem sam rekao da se takav pisac ne može tako tretirati – prisjeća se Matvejević.
Kovačevo laskanje nama: Naš sagovornik nas zatim vraća u 1976. godinu, kada se pojavio roman Mirka Kovača „Ruganje s dušom“, izdat u Zagrebu. U to vrijeme, pojašnjava Matvejević, bilo je daleko od uobičajenog da „jedna knjiga pisca iz Beograda ili iz Titograda, izađe u Splitu ili Zagrebu“.
„I onda sam osjetio da se treba založiti malo jače za Kovača. Treba pokazati što se prije desilo, da se to ne bi ponovilo. Tako je počeo moj kontakt sa dragim prijateljem, pokojnim Mirkom Kovačem“, kaže Matvejević i dodaje kako je za nastavak tog odnosa ključna knjiga „Te vjetrenjače“, čiji je autor, a u kojoj je jedan od eseja bio posvećen upravo djelu pisca koji je odbijao da bude svrstan među autore književnosti sa nacionalnim predznakom jedne od zemalja regiona.
"Te vjetrenjače“ je isto bila knjiga koja je teško prolazila, jer je u sebi imala 28 slučajeva i polemika, među kojima je među prvima „uskočio“ i slučaj Mirka Kovača. Esej kroz splet Kovačevih pripovjedačkih procesa koji vode na razne strane, da bi se kasnije negdje sreli.
Pojašnjavajući suštinu djela Kovača kroz četiri ključna procesa, Matvejević – u stvari – skreće pažnju na ono što će kasnije postati poznati izraz kojim je determinisao Kovačev put. Upravo četvrti proces, potcrtava Matvejević, „vodi do 'božijeg čeda', kako ga zove autor“.
- Time istodobno, u stvari, svima nama laska, na neki način. I tako sam započeo svoju vezu sa Mirkom Kovačem – ističe on.
OOskvrnitelj mitova: Matvejević je posebnim riječima opisivao politiku Kovača. Tačnije – kako sam kaže – „kvalificirao njegovu filosofiju“ kao „oskvrnitelja mitova“.
- Taj izraz sam upotrijebio. Jer, mit - kada je oskrnut - onda gubi onu lažnu svetost koja mu se često pridaje i koja obmanjuje okolinu... Imam tu jedan njegov citat za koji mogu reći: „Igrao se savršeno svetinjama“, a to je razlog zbog koga sam ga nazvao „oskvrniteljem mitova“. Istina, samo njemu je to polazilo za rukom. Ozbiljnije - u toku noći, u slabom osvjetljenju. Ali, i u toku dana na javnom mjestu. Jer, on je to činio i na javnom mjestu – prisjeća se višestruko nagrađivani autor, koji je skoro dvije decenije proveo van domovine.
- Mi smo drugovali i tokom moga bijega iz Tuđmanove Hrvatske. Ja sam najprije otišao u Francusku, gdje sam bio četiri godine, zatim 14 godina u Italiji. Naravno da sam tamo govorio o Mirku Kovaču, i negdje je to izazivalo interese stranih studenata – kazao nam je Matvejević.
(Izvor:Analitika)
