Bezbroj telefona zvonilo je širom države 9. aprila kad se polagao maturski iz Crnogorskog – srpskog, bosanskog, hrvatskog (CSBH) jezika i književnosti, zbog pitanja na koje nije znao odgovor ni veliki broj profesora jezika i književnosti. Popodne su objavljena rješenja. Tačan odgovor glasio je “uporedi”.

Prije par dana objavljeni su rezultati maturskog ispita iz maternjeg.

“Mnogo učenika je razočarano”, rekla je za portal RTCG jedna od profesorica CSBH i precizirala da matura, kada je o jeziku riječ, ni na koji način ne pokazuje šta đaci iz ovog predmeta zaista znaju.

To mišljenje se u potpunosti poklapa sa mišljenjem jednog od roditelja sa kojim smo kontaktirali: “Pitanja kao da su pravljena kako bi servirala začkoljicu za učenike, a ne da bi zaista bilo provjereno znanje učenika”.

“Ponekad izgleda kao da matura ne liči na provjeru znanja, nego na pronalaženje načina da se učenici prevare”, kazao je i jedan srednjoškolski profesor književnosti.

Maturu polaže otprilike sedam hiljada učenika srednje škole godišnje. Rezultati iz maternjeg objavljeni su 25. maja iza podneva, negdje oko 14 sati. Đaci su imali rok da istoga dana do 19 sati u školi predaju zahtjev da u Ispitnom centru pregledaju svoje radove. Vrijeme koje im je bilo na raspolaganju – od 10 do 14 sati 26. maja.

Stvorila se prilična gužva.

“Imala sam broj 121, na spisku koji je stajao na vratima Ispitnog centra”, ispričala je jedna od učenica koja je odlučila da provjeri svoj maturski rad. Ona je iz Podgorice.

Šta su mogli da urade maturanti koji žive u Pljevljima, Beranama, Herceg Novom? Reklo bi se da su rokovi određeni kako bi što manj djece došlo na ideju da se žali. Kome god se učini da je riječ o trivijalnoj stvari neka razmotri: nijesu li nam zapravo dragocjeni učenici kojima je stalo do školskog uspjeha, za razliku od one djece koja su riješila da se u životu “snalaze”? Rezultati sa maturskog za upis na fakultet važni su samo za one koji odluče da studiraju u Crnoj Gori – drugdje ih pitaju samo za opšti uspjeh tokom školovanja. Baš tu djecu gazimo najjače.

Naglašavajući da ne sumnja u dobre namjere ljudi u obrazovnom sistemu, bivša profesorica književnosti, poslanica Božena Jelušić za portal RTCG kaže da je posao sastavljanja i ocjenjivanja testova iz materenjeg jezika veoma zahtjevan posao.

“Ispitni centar, kada je o ovom predmetu riječ, zanemaruje činjenice da je književnost umjetnost i da je teorija književnosti društvena nauka u kojoj se ne mogu primjenjivati iste metode kao kada je riječ o prirodnim, odnosno egzaktnim naukama. Zato ocjenjivanje mora biti fleksibilnije, mora se prepoznati misaoni tok u svakom radu, i, što je najvažnije, pitanja ne smiju biti dvosmislena”, kazala je ona.

Po mišljenju Božene Jelušić i u sastavljanju pitanja i u ocjenjivanju potrebno je imati pedagoški takt i fleksibilnost.

Kad ste odrasli, naročito ako ste odrasli u sistemu u kojem sve može i malo šta zavisi od vašeg truda, lako možete zanemariti da je nekom djetetu važno je li dobilo jedan bod koji je odlučio da li će na maturskom dobiti peticu ili četvorku, dvojku ili trojku. Ta ocjena mjeriće im se na rang listi za fakultete u Crnoj Gori i može odlučiti o njihovom budućem školovanju. A država im je obezbijedila – nedovoljno precizne testove.

Jedini ispravan odgovor na pitanje o tome šta predstavlja “nematerijalnu baštinu” opisanu u tekstu u testu na maturskom ove godine bilo je: kamen sa natpisom. Ne sarkofag, ne ostaci hrama…

Ima li ikoga da pita – kako je to kamen sa natpisom nematerijalno kulturno blago? Po definiciji UNICEF-a nematerijalno blago predstavlja “praksu, prezentaciju, izražavanje, kao i udružena znanja i neophodne vještine koje zajednice i grupe prepoznaju kao dio svog kulturnog nasljeđa”. Ako nekome nije jasno, kao nematerijalnu baštinu Srbija je, na primjer, kod UNESKO-a registrovala slavu i pjevanje uz gusle, Hrvatska čipkarstvo, Sinjsku alku, nijemo kolo… Nikakvo se kamenje u to ne uklapa, sa natpisom ili bez njega.

Bilo je tu još trik pitanja poput onoga u kojem je trebalo razlikovati solilokvij i “doživljeni govor”…

Nevolja sa nepreciznim testovima, potvrđuje profesorica Jelušić i više sagovornika portala RTCG koji su željeli da ostanu anonimni, nije nikakva novost. Dešava se godinama, bez ikakve naznake da će biti bolje.

Zanimljivo je da ove godine, koliko se zna, ni jedan profesor književnosti, ni jedan aktiv profesora jezika ni u jednoj srednjoj školi nije ni na koji način zauzeo stranu svojih đaka i napisao – ova pitanja nijesu jasna, niko nema pravo da znanje naših učenika testira ovako. Makar se ništa ne ispravilo, time bi sve moglo izgledati bar mrvicu pravednije.

Profesorica Jelušić u razgovoru za portal prisjetila se dana kad je pokušala da svoje odlične đake, nakon lošeg rezulata na maturskom iz maternjeg, ohrabri riječima kako je to “samo jedan kamičak u cipeli” na njihovom sigurno svijetlom putu.

“To nije kamičak, nego kamen kojim nas tjerate iz ove zemlje”, rekao joj je jedan od učenika.

Skoro svako u Crnoj Gori zna za stihove iz Gorskog vijenca “Čevo ravno, gnijezdo junačko…”. A znate li ko ih u Njegoševom djelu izgovara? Ne znaju ni svi koji su se za maternji jezik i književnost školovali. To je prije nekoliko godina bilo jedno od pitanja na maturskom ispitu. Za radoznale, odgovor je: Vuk Lješevostupac. Nedostaje odgovor na pitanje – na koji način Vuk Lješevostupac pokazuje zna li neko dobro, vrlo dobro ili odlično crnogorski – srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost.