Ali ne brinite: kada država poveća zarade profesorima svih fakulteta, osim profesorima FCJK, to nije diskriminacija.

Zakonom o zaradama u javnom sektoru definisano je na koja se zvanja odnosi povećanje primanja: docent, vanredni i redovni profesor univerziteta… A ne docenti i profesori samo Univerziteta Crne Gore, kako to tumači Ministarstvo prosvjete. Dakle, još jednom: zvanja. A ne ustanove. Što je jasno i iz imena zakona, gdje stoji: “javni sektor“. Zakon se, jasno je svakome, pa i vladosveštenstvu iz Ministarstva prosvjete, odnosi na ustanove na državnom budžetu.

Po tumačenju Ministarstva prosvjete, Fakultet za crnogorski jezik i književnost nema veze sa univerzitetskim, nego je, valjda, dio sistema predškolskog obrazovanja. Nema tog idiota, čak ni u crnogorskoj vladi, koji ne zna da fakultet nije predškolska, nego univerzitetska ustanova. Dobro, možda i ima: na pamet mi padaju barem dvojica ministara. Ali nije to poenta. Konstantni pritisak vlade na FCJK ionako nije stvar idiotizma – nego nesojluka.

Jasno je da ministar prosvjete i njegova ekipa, kao i vlada u cjelini, drže da je tragedija što FCJK postoji. Jasno je i da je, za njih, ne manja tragedija to što je taj fakultet na budžetu. Jasno je, takođe, da bi ministar i njegovi prvosveštenici na budžetu najradije držali samo vjerske škole i njihove univerzitetske ekstenzije, koje izdašno i nezakonito podupiru. Jasno je, konačno, i šta bi oni napravili od crnogorskog obrazovnog sistema, samo kad bi im moglo biti: za srednje škole (danas) Sveti Sava, (sutra) Sveti Nikolaj Velimirović i Sveti pop Maca – kamioni novca, za FCJK – katanac.

Branka Bošnjak tvrdi da je FCJK izvan Univetziteta Crne Gore jer je bio povlašten od bivše vlasti. Što je, jasno, netačno. FCJK je izvan Univerziteta Crne Gore zato što je takvu mogućnost dozvolio Zakon o visokom obrazovanju. Koji, uzgred, i danas važi.

Pa šta, kažete? I u pravu ste. Ako su Zdravkova i Dritanova vlada u makar jednoj stvari bile dosljedne, onda je to u odlučnosti da gaze zakone i Ustav Crne Gore. Nema dana da te vlade nisu šutirale zakone ove zemlje, kao probušenu loptu. Istovremeno, tvrdili su da se nepokolebljivo zalažu za vladavinu zakona. Doduše, crkvenih zakona. I zakona druge države, našeg sjevernog susjeda.

Da testiramo tezu o “povlaštenosti“ FCJK. Dajte mi ime bilo koga sa FCJK, od dekana do onih sa najnižom platom, kojoj/kojemu je bilo koja DPS vlada, ikad, riješila stambeno pitanje: dala stan ili barem novčanu pomoć da se skući. Takve, takvih – nema. Za razliku od “povlaštenih“ profesora FCJK, teško je naći litijaša na Univerzitetu koji nije dobio stan.

Dok ih je DPS, kao kasice prasice, punio parama i kao četničke Kena i Barbi useljavao u nove ružičaste domove, ti su mučenici grcali i patili pod “ustaškim terorom“. Bilo im je, što rekao Irinej rahmetlija, gore nego sabraći im u NDH. Jer to je opštepoznato: kad te Milova ili Duškova vlada usele u stan kojim su te častili, da bi im ti sutra – a baš tako i treba, a baš tako su i zaslužili – u leđa zario ne nož, nego krst, to je gore nego kad te ustaše usele u Jasenovac.

FCJK je pod konstantnim i vrlo kreativnim pritiskom, još otkako je Crkva Srbije Crnu Goru oslobodila od sekularnosti. Bratić, Spajić ili sadašnji ministar provjete, čijeg se imena ne mogu sjetiti a mrzi me da guglam, prilježno i postojano dave taj fakultet.

Nije zgorega podsjetiti se da su ova vlada i ovaj ministar izabrani glasovima indipendističkih partija.

Što pominjem ne zato što sam zlopamtilo (a jesam), nego zato što se nadam da su te partije naučile lekciju. Ne možete očekivati da vas bilo ko uzme za ozbiljno ako tvrdite da neke partije predano rade na uništenju Crne Gore, a sa njima pravite vladu i sa njima formirate vlast na “lokalu“.

Malo principa i malo dosljednosti nikada nikoga nije ubilo, pa ne bi ni vrlu indipendističku političku elitu. Kako je teže, tako je ispravno: po pravilu se ispostavi da je tako.

Pakt sa snagom koja je posvećena tome da vas uništi kratkoročno znači mir. A dugoročno i više od toga: vječni mir.

Možda bi indipendističke partije mogle razmisliti o tome sljedeći put kad im nagon za “zapošljavanjem po dubini“ i “zbrinjavanju kadrova na lokalu“, dakle nagon za krađom, bude jači od nagona za održanjem.

Autor: Andrej Nikolaidis

Kolumna: CdM