Sveti Luka jedan je od najcjenjenijih zaštitnika ljekara i mnoge porodice ga slave, a u narodu je taj dan poznat i kao Lučindan.

U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku taj svetac se opisuje kao „pouzdani ljekar duše i tijela“. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, ljekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je liječio besplatno. Vjeruje se da njegove mošti imaju iscjeliteljsku moć.

Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je „ikona u ikoni“ koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. On se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Prema bogoslužbenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan nije obilježen kao zavjetni, već je kao „crno slovo“ svrstan u praznike od značaja za suštinu Crkve. Vjernici ga slave i kao iscjelitelja i zaštitnika pojedinih zanata. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umjetnost i konzervaciju.

Sveti Luka je život okončao u 84. godini, a hrišćanska tradicija kaže da je Luka napisao Sveto jevanđelje po Luki - treće jevanđelje (po redosljedu u Novom zavjetu), i Djela apostolska.
Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, a smatra se da stopalo Svetog Luke koje se čuva u manastiru Kosijerevo u Crnoj Gori liječi bolesti očiju.

Običaji i vjerovanja

Na Lučindan se puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečana i bolja užina ili im se nose pite, koje u Hercegovini zovu pazarice. Kada se primijeti da ovca zateže, kažu da će biti teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, vjeruje se da će proljeće ranije doći. 

U Srbiji se na Svetog Luku koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku. U narodu postoje i izreke “Ide Luka, eto vuka” ili “Sveti Luka, snijeg do kuka”, jer nastupa zima kada se vukovi približavaju selima.

Vjeruje se i da se posle obilježavanja praznika posvećenog Svetom Luki valja nadati rđavom vremenu.

Svojevremeno, Vuk Karadžić je zabilježio: “U Hercegovini, na Lučindan, domaćin porani u tor da vidi kako stoka toga jutra leži, ako je podvila noge poda se, kažu da će biti zla zima i godina, a ako je noge opružila, kažu da će biti dobra i zima i godina.”

U Crnoj Gori se vjeruje da je nebeska duga pojas Svetog Luke.

Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete prijeki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvijek pomagao ljudima!

Sveti Petar Cetinjski živio je krajem 18. i početkom 19. vijeka u Crnoj Gori.

Sveti Petar Cetinjski

Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je svom narodu. Crkva pamti, a narod posebno slavi, njegovu pobjedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Život je posvetio borbi protiv neprijatelja i pomirenju zavađenih plemena u Crnoj Gori.

Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru. Iako predstavnici dvije različite epohe i Luka i Petar svojim djelima zadužili su pravoslavlje. Zato je i crvenim slovom obilježen praznik u pravoslavnom kalendaru i ne valja se baviti teškim poslovima.