Odavno je poznato da vježbanje menja metabolizam, mišiće i gene, da utiče na rad srca i na izdržljivost i pomaže pravilnom radu skoro svih organa u tijelu.

Ipak, zahvaljujući razvoju sofisticiranijih tehnika brojanja i označavanja sitnih molekula u tijelu, naučnici su tek poslednjih godina uspjeli da kvantifikuju neke supstance u organizmu, ali i da prouče procese koji se u njima odvijaju.

U poslednje vrijeme mnoga istraživanja su se bavila posmatranjem uticaja vježbanja na organizam, ali na molekularnom nivou, zaključujući koliko se ti molekularni procesi razlikuju u tijelu zdravog čovjeka i onog narušenog zdravlja.

Za studiju koja je objavljena u maju naučnici sa Stanforda odlučili su da popišu svaki molekul u kom se događa bilo kakva promjena prilikom vježbanja. 

Izabrali su grupu od 36 odraslih žena i muškaraca starosti od 40 do 75 godina. Neki od njih bili su u izvrsnoj fizičkoj formi, dok su drugi bili u lošoj, jedni su imali idealan nivo šećera u krvi, a drugi su već bili na pragu dijabetesa.

Svakom dobrovoljcu su izvadili krv i zamolili ih da odrade standardni test izdržljivosti na traci za trčanje, trčeći sve većim intenzitetom do potpune iscrpljenosti, koja bi obično uslijedila nakon devet do deset minuta vježbanja.

Nakon tog napora opet su im vadili krv, a onda ponovno na svakih 15, 30 i 60 minuta.

U tom uzorku krvi tražili su molekule za koje se znalo da se mijenjaju kada ljudi vježbaju, ali i onima koji možda nisu bile ranije ispitani u studijama vježbanja, a sad su se pojavili.

Izbrojali su ukupno 17.662 različita molekula od kojih se njih 9.815, što znači više od pola, nakon vježbanja promijenilo.

Vrste molekula varirale su od onih koje učestvovale u stvaranju energije i radu metabolizma, preko onih prisutnih u imunološkom odgovoru, pa do molekula aktivnih u obnavljanju tkiva ili stvaranju apetita.

Primjetili su da se mijenja i nivo molekula, i to iz sata u sat, pa bi porastao nivo molekula koji stvara upalu u tijelu. On bi zatim naglo opao, pa bi ove “nestale”  zamijenili neki sa potpuno drugačijom funkcijom, koji smanjuju upalu.

“Bilo je to kao simfonija", rekao je Majkl Šnajder sa odjeljenja za genetiku na Stanfordu i jedan od autora ove studije.

Osim toga, naučnike je iznenadila činjenica da devet minuta vježbanja može da utiče na tijelo i stvari mijenja na molekularnom nivou.

Iako su ustanovili da fizička aktivnost djeluje i na najmanje procese u organizmu kojih većina nije ni svjesna, nedostatak ove studije je premali broj učesnika i posmatranje jedne vrste vježbi.

Zbog toga još nije poznat odgovor na to kakvi su dugoročni efekti vježbanja na molekule ili kako promjene na molekularnom nivou u budućnosti mogu da mijenjaju zdravlje pojedinca. 

Dr Šnajder i njegove kolege namjeravaju da prošire svoje istraživanje i odgovore na ta pitanja, što bi ljekarima i istraživačima omogućilo provjeru nečije kondicije jednostavnim vađenjem krvi umjesto testiranjem na traci koje se danas koristi u te svrhe.

Za sada će njihova studija, kaže dr Šnajder, ipak ostati “samo predivna simfonija”.

N1