Jedini uslov za kupovinu je potvrda da je naručilac knjige putem SMS-a uplatio donaciju za liječenje teško bolesne djece.

Pokretači ove ideje Jovica Vukša i Igor Marković navode da kroz humanitarni rad ujedno popularišu i čitanje, pa se i inicijativa zove "Knjigom do osmjeha", javlja Anadolija.

Jovica Vukša i prije ove akcije bio je pokretač niza humanitarnih događaja koji su imali za cilj da pomognu ljudima u nevolji.

Prva akcija sprovedena je tokom velikih majskih poplava 2014. godine kada je sa prijateljima i istomišljenicima organizovao prodaju sportskih rekvizita i odjeće a "kupci" su umjesto novaca slali SMS za pomoć ljudima u ugroženim područjima koja su plavila nabujale rijeke.

Nakon toga počeo je da prikuplja igračke i prodaje ih, a novac je išao za bolesnu djecu, ali i one starije dobi kojima je potrebno liječenje.

Međutim, da bi izbjegao svaku senku sumnje da prikupljeni novac ne završava onima za koje se sakuplja, došao je na ideju da se preko SMS donacija "plaća" roba, a tada se rodila ideja i za humanitarnu prodaju knjiga.

Foto: Anadolija

Ona je prije nešto više od tri godine prerasla u Fejsbuk grupu "Knjigom do osmjeha", na kojoj se prodaju knjige za donaciju preko SMS poruke za fondaciju "Budi human" za određeno bolesno dijete kome je neophodan novac za spasonosnu operaciju ili terapiju.

U Sremskoj Kamenici, u kući Igora Markovića, tako je nikla prva humanitarna biblioteka u kojoj je svako štivo moguće pročitati, kupiti i iznajmiti.

Samo je potrebno uplatiti SMS i pokazati ga bibliotekaru.

Sadržaj ove knjižare koja ima oko 7.000 naslova može se pregledati i na Instagram nalogu "Biblioteka osmjeha".

"Knjige su, ipak ispale najbolje rješenje, jer su igračke zauzimale jako mnogo mjesta. Ključni događaj za naš rad je bilo zatvaranje 'Lemijeve knjižare' u Novom Sadu koji nam je donirao veliku količinu knjiga. Sjećam se da, kada smo otvorili vrata od kombija, knjige su pokuljale napolje. Bilo je knjiga raznih žanrova i ta donacija nam i danas čini više od 50 odsto knjižnog fonda koji imamo za humanitarnu prodaju. Ali, doniraju nam knjige s raznih strana", navodi Vukša.

On objašnjava da je ideja bila da stvore "nešto od ničega".

"SMS je virtuelni novac koji se uplaćuje za liječenje dece, tako da mi knjige ne prodajemo, već ih razmjenjujemo za humanost", napominje Vukša.

Ova inicijativa je okupila više udruženja i organizacija koje pomažu da se knjige nabave i pronađu put do humanih čitalaca.

Bibliotekar ove humanitarne knjižare Igor Marković, zapravo je zastupnik i osnivač udruženja "Itrasil" koje se bavi zaštitom životne sredine, orezivanjem krošnji i obaranjem visokorizičnih stabala, a organizovali su u školama radionice o zaštiti životne sredine.

Učestvovao je i u mnogim akcijama u kojima je upoznao Vukšu i kroz tu saradnju opseg djelovanja proširio se i na knjige u službi humanosti. Kako kažu sagovornici, narudžbine stižu iz raznih mjesta po Srbiji, a najviše narudžbina stiže od žena.

Najbolje idu ljubavni romani i najviše se upravo te knjige i doniraju, ali i naručuju.

"Ideja je da ovom akcijom pomažemo bolesnu djecu i pojedince, ali i da doniramo knjige vrtićima, školama i bolnicama. Koliko god da razmijenimo knjiga, mi smo uvjek u potrazi za novim knjigama", navodi Vukša.

Marković ističe da je nedavno stigla i narudžbina iz zatvora u Novom Sadu, jer su zatvorenici zainteresovani da doniraju novac za liječenje bolesne djece, a bibliotekaru ostavili na volju da im odabere štivo koje će čitati.

"To je jedan od dokaza da i iza rešetaka stanuje humanost", objašnjava Marković.

Kako ističe, ovaj humani zadatak ima i jednu krajnje nezahvalnu stranu kada treba da izaberu kome treba da se pomogne.

"Treba odabrati kom djetetu je najteže i kome je najpotrebnija pomoć. A ako se, na nesreću, dogodi da neko dijete premine to nas jako potrese. Ako, pak, uspijemo da doprinesemo da se prikupi novac, radost je kratkog daha, jer uvek ima nove djece kojoj je potrebna pomoć. Ipak ono što je posebna vrijednost ove inicijative jeste upoznavanje dobrih ljudi. Stvorila se neka mala zajednica i međusobno se pomažemo", navodi Marković.

I Marković i Vukša svoje lične egzistencijalne probleme podređuju drugima. Vukša je suprug i otac dvoje djece, ali je nezaposlen. Ipak, elana da pomaže drugima mu ne manjka.

"Polazimo od definicije normalnog. Mi mislimo da je normalno da pomažemo drugima, da nismo okrenuti samo sebi. Zato većinu našeg vremena ulažemo za druge", govori Vukša.